bunker21

XXI severniBunKeR I 68od 140I pornoBUNKER
neke buduće smrti, no ja sam je tek jedva mogao nazrijeti. Potpuno nepokretan, u stanju
koje bi se teško još uvijek moglo zvati životom, otvorenih očiju buljio sam u glinu u okviru
prozora, glinu u okviru bez slike mog brata. Samo trenuci me, znam to, sada dijele od zemlje;
između mene i one gline, između mene i dna više ne stoji ništa. U mreni koja se zgušnjava
i zastire moje oči nazirem rijeku vremena; kroz njenu mutnu vodu ja sasvim jasno vidim žitko
i mirno dno; mulj koji, tih, bezubim ustima žvače posljednju okomicu. Pod veoma čudnim,
sasvim nestvarnim kutom u vodu upada svjetlost, a ja nisam siguran dolazi li ona od sunca,
svijeće, ili moje jedine zvijezde. Na trenutak površina kao da gori, prostor se zgušnjava, bljesak
poskakuje na lakim valovima. Zatim i toga svjetla nestaje.