bunker21

Miris mokre zemlje u potpunosti je ispunio sobu i ondje se zadržao danima, a ostatak gline
u vrećama Utz je spremio ispod mog ležaja te sam, kad god sam to htio, mogao u nju zavući
ruku i puštati je da mi se lijepi za prste, zatim je prinijeti nosu, očima, ustima; žvakati je,
govoriti joj, začepljivati njome uši. Vrijedi napomenuti da, iako sam ja s vremena na vrijeme
govorio njemu, Utz cijelo to vrijeme meni samome nije uputio niti riječ.
Jednog se dana Utz na vratima pojavio predvečer, kasnije nego obično. Ja sam u tišini
ležao na svom mjestu i gledao u jedva vidljivi odraz svoje jedine zvijezde, blijedi dokaz njezina
postojanja raspršen u kapljicama niskih oblaka. Tek kad je prišao bliže i prignuo se da
provjeri sadržaj moje noćne posude, primijetio sam da mu nedostaju prednji zubi. Ni o tome
nije govorio, no pretpostavio sam da su ga, na putu prema kući, presreli seljani i namrtvo
ga izbili kolcima. Kako se uopće dovukao do mog kreveta i još uspio uspravno stajati nisam
nikako uspio dokučiti.
No upravo je tu, u toj njegovoj nijemoj uspravnosti, ležalo sjeme moje pobune protiv
Utza. Iz čega god proizlazio taj njegov motiv Utz me, evidentno, zadržavao u životu. Kontrolirao
je moje odricanje od gladi, poticao moju nadu u ono pismo, čak me, povremeno,
otvoreno pozivao da na njega pljujem, okrećući mi svoje tjeme, svoje dlakave obraze. Ja
sam, međutim, nadu u pismo sve više gubio. Riječi nikako nisu htjele napustiti moju lubanju,
a kamoli se barem za neko vrijeme smiriti u bjelini papira. Zato sam, jednog dana ni po čemu
posebnog, osim što se tad nakon dugo vremena javila još jedna od mojih gladi, odlučio da
valja skončati s Utzom. Jedino on je, moj anđeo čistač, sada stajao između mene i dna.
Glad koju spominjem, a javila se tek nešto ranije istoga dana, glad je za ženskim
mesom; glad koja me, uslijed fizičke iscrpljenosti, u posljednje vrijeme mahom zaobilazila.
Tek sam bio otvorio oči i, glave utonule u perjem punjene jastuke, pogledom pokušavao ispratiti
kretanje ose koja je točno nad mojim čelom gradila gnijezdo, pljuvačkom lijepeći
odbačene komadiće vlastite utrobe.
Još je bilo prerano za Utzov dolazak, no iz pomalo somnambulne koncentracije na osu
i usput smišljene mantre usmjerene na njezin neuspjeh i pad prenuo me nemir među
vlastitim nogama. Koliko god sebi pokušavao dokazati suprotno, ondje se nešto nedvojbeno
događalo; nešto je, magnetnom snagom, privlačilo ostatke krvi iz mog tijela i napinjalo se,
nepogrešivo ogrtalo pretjerano velikim prostorom. Neko sam se vrijeme tom dobro poznatom,
iako pomalo zaboravljenom porivu pokušavao othrvati netremice gledajući u osu, u
poluglasu ponavljajući ono mantričko: padni, sruši se, padni, nestani, padni, sruši se, padme
hum… No moje tijelo, iako na izmaku svojih snaga, bilo je snažnije od mog uma.
U nevjerici sam promatrao kako na meni, sasvim neovisno od moje volje, izrasta nesalomljivi
pravi kut; unutarnja pobuna protiv integriteta mog bića. Bilo je presvijetlo da vidim
zvijezdu, iz okvira mog brata Istvána promatrali su me samo napuklo staklo i razmočen crni
karton; sve se na ovom svijetu konačno okrenulo protiv mene.
Uto je u kuću ušao onaj odgovoran za ovo prokleto stanje, moj čistač, poticatelj mojih
gladi, anđeo dna Csaba Utz. Po svom običaju bio je sasvim tih, a ni ja nisam govorio. Pustio
sam ga da priđe krevetu i provjeri noćne posude. Zatim sam, praveći se da želim da mašću
povije rane na mojim leđima, razgrnuo debele naslage pokrivača. Riješen da sve okončam,
zagrizao sam snažno u svoj vlastiti jezik, zgrabio Utza za šiju i do grla nabio njegova usta na
os okrutnog kuta nad mojim nogama. U meni se odjednom probudila neobična snaga, a Utz,
sasvim očekivano, nije učinio ništa da umakne, spasi se, bilo kako se obrani od ovog podmuklog
napada. Jedno vrijeme je, proizvodeći zvukove nalik onima ribe izvađene na suho,
jedva primjetno grgljao, a zatim omlohavio i sasvim utihnuo. S njime je zauvijek umro i onaj
kut.
Odgurnuo sam mlitavo tijelo i opet se, osjetivši se istog časa sasvim malaksalim, nekako
uvukao pod pokrivače. Ona osa još je uvijek lučila svoje komadiće i slinom ih lijepila u dom
XXI severniBunKeR I 67od 140I pornoBUNKER