bunker21
bunker21
bunker21
- TAGS
- nije
- koji
- kako
- samo
- koje
- bilo
- kada
- tako
- severnibunker
- pornobunker
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
XXI severniBunKeR I 74od 140I pornoBUNKER<br />
tiranja „prave“ ponude kao ponude koja se odbija mora biti predstavljen kroz čin ekstremnog<br />
poniženja; međutim, istovremeno, ona pravi distinkciju između onoga za čim žudim i onoga<br />
što želim: „Žudim za tim, ali to ne želim!“ Kako bi Lakan rekao, žudnja je uglavnom iskustvo<br />
onog što ne želim. Drugim rečima, Bobi Peri je osramotio Loru Dern, prinudio je da se ponizi<br />
tako da može samo bespomoćno da posmatra kako se deo njenog tela (preciznije, njena<br />
šaka) automatizuje signalizirajući saglasnost s Perijevim nasrtanjem, seksualno uzbuđenje,<br />
prihvatanje njegove brutalne ponude.<br />
Zbog toga je ključno setiti se da ta scena iz filma Divlji u srcu traje pola minuta: kada,<br />
nakon njegovog razdraganog odgovora: „Ne, hvala, danas nemam vreme-na...“, Lora Dern<br />
zaplače, Peri je teši nežnim, tiho izgovorenim rečima: „Ne plači, sve će biti OK.“ Šta ako ovu<br />
ljubaznost, umesto što ćemo je odbaciti jer je brutalno cinična, shvatimo doslovno, kao<br />
iskreni znak brige, i time rizikujemo rehabilitovanje jedinstvenog lika Bobija Perija Šta ako<br />
je Peri, izvršivši nagli rez, promenu u okviru diskursa, od brutalnog napada do prijateljskog<br />
zahvaljivanja, odigrao „ludog analitičara“, prinudivši Dern da se suoči s istinom u srži njenog<br />
fantazma koji reguliše njenu želju Šta ako ovaj ne-čin zapravo stavlja u ulogu analitičara<br />
Šta ako je krajnji cilj ove intervencije da Dern postane svesna svoje (podeljene) subjektivnosti<br />
Ukratko, šta ako Bobi Peri u svom (ne)postupku s Dernovom, pruža pravi primer<br />
praktikovanja ljubavi prema bližnjem svom, one koju hrišćani nazivaju „činom ljubavi“<br />
Još jedno tumačenje opasnog uticaja ove scene iz Divljih u srcu jeste fokusirati se na<br />
skrivenu inverziju standardne podele uloga u heteroseksualnom procesu zavođenja. Mogli<br />
bismo uzeti za početak naglašavanje Defoovih prevelikih usta, s debelim i vlažnim usnama,<br />
koje prosipaju pljuvačku okolo, iskrivljenih na opscen način, s ružnim, izobličenim, potamnelim<br />
zubima – zar nas to ne podseća na sliku vagine dentate, prikazane na vulgaran način,<br />
kao da vaginalni otvor sam po sebi izaziva Dernovu da izgovori „Jebi me!“ Ova jasna aluzija<br />
na Defoovu izobličenu facu poput poslovičnog „lica nalik vagini“ (cuntface) ukazuje da se<br />
ispod očigledne scene, gde agresivan mužjak nasrće na ženu, odigrava drugi fantazmički<br />
scenario: onaj mladog, plavog, nevinog adolescenta kojeg agresivno izaziva a onda odbija<br />
oronula, prezrela vulgarna žena; na ovom planu, seksualne uloge su zamenjene, i Defo je ta<br />
žena koja zadirkuje i provocira nevinog dečaka. Iznova, ono što je tako uznemirujuće kad<br />
govorimo o liku Bobija Perija jeste krajnja seksualna dvosmislenost, osciliranje između nekastrirane<br />
sirove falusne moći i preteće vagine, dva aspekta presimboličke životne tvari. Scena<br />
se zato čita kao inverzija klasične romantičarske teme „smrti i devojke“: ono što ovde nalazimo<br />
je „život i devojka.“<br />
Ova tema nevinog / ranjivog dečaka suočenog s „prezrelom“ seksualnom starijom<br />
ženom (poput para Tomeka i Magde u Kratkom filmu o ljubavi Kješlovskog) ima dugu predistoriju<br />
koja seže do pojave (auto)destruktivne femme fatale na prelazu iz XIX u XX vek.<br />
Posebno nam je ovde zanimljiv „Jezik u pesmi“, Hajdegerov uticajni esej o poeziji Georga<br />
Trakla, te jedino mesto gde se dotiče teme seksualnih razlika:<br />
Ljudski oblik, oformljen na jedan način i bačen u taj kalup, naziva se vrsta<br />
(Geschlecht). Reč se odnosi na čovečanstvo kao celinu kao i na srodstvo u smislu rase,<br />
plemena, porodice – sve ovo na svoj način oblikuje dualitet polova. Oblik čovekove „rastavljene<br />
forme“ je ono što pesnici zovu „raspadnutom“ vrstom. To je generacija koja je<br />
bila lišena suštinskog bića svoje vrste, i zato je to „izmeštena“ vrsta. Kakva je kletva<br />
snašla ovo čovečanstvo Kletva raspadnute vrste je da staro ljudsko srodstvo biva rascepano<br />
neskladom polova (Geschlechter). Svaki od Geschlechtera želi umaći tom<br />
neskladu u oslobođenom neredu već izolovanog besa divlje igre. Ne dualnost kao takva,<br />
sam nesklad je kletva. Iz nereda slepog besa on svaku vrstu uvlači u nepomirljivi sukob,<br />
čime je baca u nesputanu izolaciju. Pali Geschlecht rascepljen na dvoje, i kao takav više