PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

potkraj 60-ih i početkom 70-ih g. prošloga stoljeća stručnjaci vide u više ili manje
očiglednom pogoršanju prirodnih životnih uvjeta, kao i sve više razvijenijoj svijesti o
opasnostima koje proizlaze iz daljnjeg nekontroliranog razvoja industrijskog društva. Do
snažnoga industrijskog razvoja i velikoga ekonomskog rasta došlo je nakon Drugog
svjetskog rata kao izravne posljedice «hladnoga rata» između zemalja zapadnoga,
kapitalističkog svijeta i Sovjetskog Saveza. Ekonomski se razvoj kroz eksploziju
industrijske proizvodnje promovirao kao osnovno oruđe za vojni otpor suprotnoj sili.
Eksplozija industrijske proizvodnje bez ekološke zaštite dovela je do značajnih ekoloških
problema tijekom 60-ih godina 20. st. Najveći problemi zabilježeni su u području zdravstva
koje je ozbiljno ugroženo zagađenjem voda, tla i zraka.
Crne prognoze iznesene u Granicama rasta – industrijalizacija, rast stanovništva, glad u
svijetu, iscrpljivanje prirodnih izvora, degradacija okoliša – moguće je izbjeći uspostavom
uvjeta ekonomske i ekološke stabilnosti koji su održivi u daljoj budućnosti. Stanje
zadovoljavajuće ravnoteže može se postići tako što će se zadovoljiti osnovne potrebe svake
osobe. Zauzvrat, svaki pojedinac ima jednake mogućnosti ostvarenja svojih potencijala. Ako
svjetska politika prihvati realizaciju održivoga razvoja ljudskog društva te ako krene s
brzom implementacijom smjernica održivoga razvoja, pozitivni rezultati će se ranije
pokazati. Iako su takve formulacije utrle put općeprihvaćenoj koncepciji «održivog
razvoja», mnogi kasniji zaštitari okoliša, kritizirali su takav pristup rješavanju ekoloških
problema planeta Zemlje jer se u središte interesa ponovno postavlja čovjek i njegov
opstanak na planetu, a zanemaruju sve ostale vrste koje također žive na njemu i dijele
njegovu sudbinu. Posebice su održivi razvoj i slične modele kritizirali animalistički
angažirani aktivisti. Oni su opravdano upozorili kako se «racionalnijim» ponašanjem
čovjeka ne rješavaju problemi koji su doveli do sadašnje žalosne situacije, već se takvim
modelom ponašanja samo «kupuje» vrijeme za produženje bahate ljudske egzistencije na
štetu ostalih biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji. Stoga je takav koncept ocijenjen
licemjernim, kao proizvod istoga mentalnog sklopa koji je doveo do uništenja velikih
dijelova planeta Zemlje nesmiljenim pohodom gospodara koji iz prirode uzima sve što mu
se prohtije.
Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća problematika «zaštite okoliša» prestaje biti rubnom
temom kojom se bave pripadnici supkulturnih skupina i specifične akademske zajednice,
odnosno tada ekološka problematika postaje sastavnim dijelom politike «civiliziranih» i
«demokratskih» zemalja svijeta. Tih su godina nastali važni ekološki tekstovi: «The Global
2000 Report to the President» iz 1980., «World Conservation Strategy» iz iste godine, «Our
Common Future» Svjetske komisije za zaštitu okoliša i razvoj iz 1987. g., «Staying Alive»
Vandane Shive iz 1988. g. te «Concern for Tommorow», zbornik urednika F. Langewega iz
1989. g. Već je iz izbora tekstova vidljivo kako je tijekom osamdesetih g. 20. st. u studijima
zaštite okoliša došlo do široke institucionalizacije problematike zaštite okoliša te ekologije
kao znanosti. Uvid u probleme zaštite okoliša postao je veoma raširen. Ekologija je kao
znanost jačala širenjem spoznaja. Posebice treba spomenuti jačanje pokreta i građanskih
inicijativa radi zaštite okoliša. Upravo politička dimenzija pritiska građanskih slojeva dovela
je do velike zainteresiranosti globalne politike (ponajprije Ujedinjenih naroda) za
problematiku zaštite okoliša.
Svi navedeni čimbenici ojačali su i političke mehanizme radi odgovornijeg ponašanja prema
okolišu. Dokument Svjetske komisije za zaštitu okoliša i razvoj «Our Common Future»
razradio je koncepciju provođenja smjernica održivoga razvoja kao svugdje deklarativno, a
u nekim zemljama i stvarno prihvaćene ekološke politike. Koncept «održivoga razvoja» bio
12