PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

2.1.4. Zaštićene biljne i životinjske vrste.
Zaštićene biljne i životinjske vrste. Posebnu zaštitu mogu dobiti pojedine biljne i životinjske
vrste koje su ugrožene ili rijetke. Odluku o tome donosi Ministarstvo zaštite okoliša i
prostornog uređenja uz prethodno mišljenje Ministarstva poljoprivrede. Hrvatska se smatra
jednom od najbogatijih zemalja Europe s obzirom na biološku raznolikost. Mnoge naše
biljke i životinje su endemične, rijetke i ugrožene i zato su dobile ili tek trebaju dobiti
posebnu pravnu zaštitu.
Do sada su u RH proglašene zaštićenima mnoge (44) biljne vrste kao primjerice: planinski
bor, alpski jaglac, tisa, gorski božur, velebitska degenija, hrvatska sibireja, runolist,
dubrovačka zečina.
Zaštićene su i brojne životinjske vrste kao primjerice: pojedine vrste sisavaca (šišmiš,
vjeverica, puh, hrčak, dupin, vuk, zerdav, vidra, ris, sredozemna medvjedica itd.), ptica
(plijenori, gnjurci, zovoji, vranci, čaplje, rode, orlovi, jastrebovi, sokolovi, ševe, lastavice,
vrapci, čvorci, sove, vodomari itd.).
Povrh tih izrijekom nabrojenih zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta zaštićene su i sve
samonikle biljke i divlje životinje koje se nalaze u nacionalnom praku, strogom rezervatu,
posebnom rezervatu i u špiljama. Mada ne pripadaju zaštićenim biljnim i životinjskim
vrstama, one uživaju ex lege jednaku zaštitu.
Zaštita biljnih i životinjskih vrsta sastoji se u zabranjivanju svih radnji kojima se zaštićena
biljka ili životinja ometa ili uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju.
Također je zabranjeno prikrivanje, prodaja, kupnja ili na drugi način pribavljanje zaštićene
biljke ili životinje te prepariranje zaštićene životinje.
2.2. Zaštita i unaprjeđenje šuma
Općekorisne funkcije šuma očituju se osobito u: zaštiti zemljišta, prometnica i drugih
objekata od erozije, bujica i poplava, utjecaju na vodni režim i hidroenergetski sustav,
utjecaju na plodnost zemljišta i poljoprivrednu proizvodnju, utjecaja na klimu, stvaranju
kisika i pročišćavanju atmosfere, utjecaju na ljepotu krajolika, razvitku turizma i lovstva,
stvaranju uvjeta za liječenje, oporavak, odmor i rekreaciju.
Zaštiti šume poklanjali su pozornost i naši preci. Istina, to su činili ponajprije iz
gospodarskih razloga, no nerijetko ni ekološki aspekt nije bio zanemaren. Tako se već u
srednjovjekovnim statutima naših dalmatinskih gradova iz 13. i 14. st. – posebno u
korčulanskom, splitskom i trogirskom – nalazi niz odredbi o načinu korištenja šuma,
zabranama sječe ili o obvezi stanovnika da sade drvreće.
Zbog važnosti šuma – njihovih gospodarskih i općekorisnih funkcija – već je u Ustavu RH
proklamirano da su šume od posebnog interesa za Republiku i da imaju njezinu osobitu
zaštitu. Stoga se zakonom određuje način na koji se šume, kao i dobra od interesa za
Republiku, mogu upotrebljavati i iskorištavati i time ograničiti vlasnike i druge ovlaštenike
u njihovim pravima.
42