PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

1. UVODNA I TEMELJNA PITANJA PRAVA OKOLIŠA
1.1. Definicije i terminološka razgraničenja
Problematika okoliša predstavlja danas jednu od najzastupljenijih tematika u najširoj
javnosti, ali i važnu društvenu preokupaciju. Pitanja u svezi okoliša i njegove zaštite prešla
su iz područja supkulture u glavne struje zapadne kulture.
Prirodni okoliš nalazi se danas u višestrukoj krizi. Iz tog je razloga svako suvremeno
društvo nužno orijentirano na postavljanje i pridržavanje ekoloških kriterija razvoja,
odnosno konkretnih ekoloških standarda u sve dimenzije života, a osobito u području
proizvodnje, rada, transporta, potrošnje i slobodnog vremena, kulture i politike.
Obrambena moć prirode zbog čovjekovih je zahvata silno oslabljena. Zbog toga je na
mnogim mjestima ekološki prirodni tijek prekinut. Bezobzirno eksploatiranje prirode u
proizvodnim procesima, epidemija konzumerizma, naglo demografsko povećanje i
zaostalost svijesti o ekološkim granicama nužno su vodili ka ugrožavanju okoliša. Stoga su,
ponovimo, ekološki kriteriji, standardi i zakoni nužni, to su najvažnije smjernice budućeg
razvoja.
Premda je onečišćenje i svakovrsno uništavanje okoliša planetarno rasprostranjeno,
posljedice se ne odražavaju u svim dijelovima svijeta na podjednak način. U siromašnijem
dijelu svijeta, koji je uslijed gladi, demografske eksplozije ili neimaštine opterećen vlastitim
preživljavanjem, ekološki problemi dodatno otežavaju čak i preživljavanje. U razvijenim i
bogatim zemljama koje su tehnološki naprednije naglasak se stavlja na već odavno
ugroženom okolišu i oporavku od posljedica onečišćenja: onečišćenom zraku i vodi,
neracionalnoj uporabi vode, onečišćenom zemljištu (zbog poljoprivrede), erozijama,
zračenju, otpadu, buci, te ugroženosti životinjskih i biljnih vrsta. U najnovije vrijeme cijeli
se svijet suočava s problemom izmjene klime, kao i sa pitanjima u svezi moderne genetske
tehnologije i genetskog inžinjeringa (uporabom genetske tehnologije).
Nacionalno i međunarodno pravo okoliša ima ogromnu važnost u zaštiti i unaprjeđenju
prirodnog okoliša, izgradnji društava na načelima održivog razvoja te uvažavanju kriterija
koji suštinski utječu na kakvoću života (shvaćeno šire od njezine materijalne dimenzije).
Pravo okoliša (pravo zaštite okoliša, ekološko pravo, eng. environmental law, njem.
Umweltrecht) po svojoj je prirodi interdisciplinarno. Teško ga je definirati upravo zbog
interdisciplinarnosti i stoga se njegove definicije teško pronalaze u pravnoj literaturi.
Ipak može se ustvrditi kako pravo zaštite okoliša obuhvaća sve pravne norme u
materijalnopravnom, organizacijskom i postupovnom smislu koje se odnose na zaštitu
okoliša, racionalno gospodarenje okolišem, uspostavljanje prijašnjeg stanja i planiranje
svih postupaka i radnji kojima je cilj uravnotežiti prirodne i umjetno stvorene elemente
okoliša u njihovoj međusobnoj povezanosti te tako spriječiti štetne utjecaje na samu
prirodu.
4