PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

Kao štetnik se u prvom redu javlja fizička osoba. Da bi se fizička osoba pojavila ne samo
kao štetnik već i da bude odgovorna za štetu potrebno je da ima dva svojstva: ubrojivost i
poslovnu sposobnost.
Ubrojivost znači da neka osoba pravilno shvaća zbivanja oko sebe i da na osnovi toga
shvaćanja donosi, prema shvaćanju sredine u kojoj živi, pravilne odluke. Ubrojivost ili
deliktna sposobnost je svojstvo fizičke osobe da odgovara za svoje protupravne radnje, a po
našem se pravu stječe s navršenih 14 godina života. Osobe koje nisu ubrojive ne odgovaraju
za počinjenu štetu.
Ima štetnih radnji kod kojih se traži samo ubrojivost, a kod nekih se traži i poslovna
sposobnost. Da bi pravna osoba bila deliktno sposobna dovoljno je da ima poslovnu
sposobnost.
Štetna radnja je svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika. Štetna
radnja se može podijeliti u dvije skupine:
l. građanski delikt povodom kojega nastaje tzv. deliktna odgovornost za štetu i
2. povredu obveznoga odnosa povodom koje nastaje tzv. ugovorna odgovornost za štetu.
Građanski delikt je štetna radnja na osnovi koje izvorno i samostalno nastaje odgovornost za
štetu (npr. razbiti prozor nečijega stana).
Povreda obveznoga odnosa je takva štetna radnja koja dovodi do preoblikovanja
postojećega obveznopravnoga odnosa u odnos odgovornosti za štetu ili do toga da pored
postojećega obveznopravnoga odnosa nastane i odnos odgovornosti za štetu (npr.
neispunjavanje ugovorne obveze bez opravdanoga razloga).
Šteta je (po ZOO) umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja
(izmakla dobit), a i nanošenje drugome fizičkoga ili psihičkoga bola ili straha (nematerijalna
šteta).
Materijalne ili imovinske štete su sve one štete koje su nastale kao posljedica štetne radnje
poduzete izravno na imovinskoj masi oštećenika.
Neimovinske ili nematerijalne štete su povrede neimovinskih prava i interesa koji su
prvenstveno vezani uz osobu (npr. pravo na ime, čast, interes da nam se ne zadaju boli).
Naziva se još imaterijalna, nenovčana, neekonomska, idealna i moralna šteta.
Pozitivna ili obična šteta (damnum emergens) sastoji se u umanjenju postojeće imovine
oštećenika. Ponekad se naziva i stvarnom štetom.
Negativna šteta ili izmakla korist (lucrum cessans). Izmakla korist je dobitak kojem se netko
nada po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima i bio bi ga ostvario da nije
bilo štetne radnje. Negativne štete su isključivo materijalne.
Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i
nastale štete kao posljedice. U nizu događaja treba među mnogim uzrocima i posljedicama
pronaći jedan događaj koji je pravno relevantan i uzima se kao određeni uzrok određene
posljedice.
62