PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

Problemi zaštite okoliša vrlo su kompleksni, međusobno povezani i uvjetovani. Za njihovo
sagledavanje i rješavanje nužni su značajni znanstveno-istraživački napori i brojna
originalna tehnološka rješenja. Tijekom protekla tri desetljeća u svijetu je skupljeno veliko
praktično i tehničko iskustvo i dobiveno niz podataka i informacija u svim područjima
ljudske djelatnosti pa tako i u području zaštite okoliša, što ulijeva izvjestan optimizam.
1.8. Pojam prava okoliša i njegovo mjesto u pravnom sustavu
Pravo okoliša danas obuhvaća sve pravne norme u materijalnopravnom, organizacijskom i
postupovnom smislu koje se odnose na zaštitu okoliša, racionalno gospodarenje okolišem,
uspostavljanje prijašnjeg stanja i planiranje svih postupaka i radnji u vezi s okolišem
kojima je cilj uravnotežiti prirodne i umjetno stvorene elemente okoliša u njihovoj
međusobnoj povezanosti te tako spriječiti štetne utjecaje na samu prirodu (odnosno na
njezine pojedinačne – žive i nežive – elemente).
Prema normativnom (formalnopravnom) shvaćanju, jedinstveni pravni sustav tvori ukupnost
pojedinih grana prava. Pravo okoliša je jedno od novih pravnih područja (grana) za koje se
još traži odgovarajuće mjesto u okviru postojećeg pravnog poretka.
Zbog njegove sadržajne raznolikosti, pravo okoliša nije moguće svrstati ni u jednu od
postojećih i tradicionalnih pravnih disciplina – ustavno pravo, upravno pravo, građansko
pravo, kazneno pravo, financijsko pravo – iako se u mnogima nalaze elementi prava
okoliša.
Danas se ipak problemi okoliša većinom reguliraju normama upravnog prava. Stoga
pojedini autori pravo okoliša svrstavaju u dio tzv. posebnog upravnog prava.
Problemi zaštite okoliša ne poznaju nacionalne granice, pa je stoga zaštita okoliša
predmetom i međunarodnog prava, osobito prava Ujedinjenih naroda i Europske unije. Broj
normi međunarodnog prava u području zaštite okoliša neprekidno se povećava.
U posljednjih dvadesetak godina dolazi ipak do vidnog pomaka u pravnom mišljenju –
pomak donosi spoznaju o potrebi stvaranja i oblikovanja prava okoliša kao posve nove
grane prava. U njezinu se, pak, oblikovanju ističu tri bitna zahtjeva: 1) kreiranje novih
normativnih koncepata regulacije okoliša, 2) stvaranje i razvitak originalnih pravnih
postupaka, 3) davanje legitimacije novim subjektima (akterima) u odgovarajućim pravnim
odnosima. Ostvarenje tih zahtjeva dovelo bi do transparentnosti, potrebne svakoj
suvremenoj regulaciji okoliša i njegovoj zaštiti. A time i ujedno i do priznavanja prava
okoliša kao nove, zasebne grane jedinstvenog pravnog sustava.
Drugi razlog nedifiniranog položaja prava okoliša u okviru pravnog sustava nalazi se u
primjeni pomalo zastarjelog regulativnog (normativnog) modela zaštite okoliša, stvorenog
60-ih i 70-ih g. 20. st. Ti se regulativni (normativni) modeli zaštite okoliša u pravilu
oslanjaju na pravo nadzora i pravo kaznenih i administrativnih propisa, to jest «pravo
zabrane i odbijanja».
20