PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

Obrana tuženika je putem prigovora: 1. pomanjkanje aktivne legitimacije (tvrdi da tužitelj
uopće nije bio posjednik); 2. promašena pasivna legitimacija (tvrdi da nije izvršio čin
smetarija); 3. pomanjkanje animusa turbandi (tvrdi da uopće nije bio svjestan da čini
smetanje); 4. pomanjkanje protupravnosti smetanja odnosno da smetanje nije bilo
samovlasno; 5. protek prekluzivnoga roka (roka za tužbu); 6. vicioznost posjeda (tuženik
tvrdi da je tužitelj prema njemu viciozan posjednik).
Odluka suda donosi se rješenjem, a ne presudom. Time se naglašava da spor nije pravno
riješen jer još uvijek postoji mogućnost da se spor drukčije riješi u vlasničkoj parnici.
Privremena naredba je sudsko rješenje koje se donosi prije okončanja postupka zbog
smetanja posjeda. Tim se rješenjem u hitnim slučajevima štiti posjedovne stanje nastalo
prije smetanja ili se smjesta naređuje povrat u prijašnje stanje.
2. Dopuštena samopomoć
Za vrijeme dok ima pravo na zaštitu, posjednik nekretnine koja je uznemiravana
nedopuštenim imisijama ima pravo i na zaštitu putem samopomoći. Samopomoć je pravo
posjednika da primjerenom silom ili na drugi prikladan način odbije samovlasno smetanje
posjeda.
Samopomoć je dopuštena samo pod ovim pretpostavkama:
1. da je nužna jer bi sudska zaštita stigla prekasno,
2. da je opasnost od smetanja posjeda neposredna,
3. ako primijenjena sila nije veće jakosti nego li je primjerena okolnostima.
Iz ovih pretpostavki može se zaključiti da je samopomoć izniman put zaštite okoliša – u
pravilu se, kad god to okolnosti omogućuju, mora tražiti sudska zaštita. Pravo na
samopomoć gasi se u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i počinitelja smetanja
(subjektivni rok), a svakako godinu dana od učinjenoga smetanja (objektivni rok).
3.1.4. Građanskopravna zaštita okoliša obuhvaćeno kroz odgovornost za štetu,
popravljanje štete i ekološku tužbu
1. Ekološka tužba
Posebnu važnost za ostvarivanje zaštite okoliša imaju odredbe čl. 156. ZOO o zahtjevu za
uklanjanjem opasnosti štete. Odredbama ovoga članka daje se pravo svakome da podigne
zahtjev kojim će sebe ili određeni broj osoba zaštititi od izvora opasnosti od kojega prijeti
znatnija šteta ili od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnosti štete, a kako se
odnosi i na slučajeve kad prijeti šteta za okoliš, naziva se i ekološkom tužbom. Zahtjev iz čl.
156. ZOO može podignuti svatko, pa i onaj tko nije izravno ugrožen, drugim riječima
svatko može zahtijevati poduzimanje odgovarajućih mjera kojima se spječava nastanak štete
na okolišu odnosno uklanjanje izvora opasnosti za okoliš. Upravo zbog širine aktivne
60