PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

tržišta. Ova logika otišla je korak dalje tijekom 1990-ih kada je EU usvojila razvojni
koncept održivog razvoja, složivši se da je ekonomski razvoj nemoguć bez pažljivog
promišljanja njegovog potencijalno negativnog utjecaja na prirodni okoliš.
Od tada je EU pokretačka snaga u međunarodnim odnosima i pregovorima koji su, između
ostalog, doveli do potpisivanja UN Okvirne konvencije o promjeni klime (UNFCCC) iz
1992. godine i Protokola iz Kyota iz 1997. godine. Protokol iz Kyota zahtijeva od 15
zemalja koje su bile članice EU u to vrijeme (“EU-15”) da smanje svoje kolektivne emisije
do 2012. godine za 8 posto ispod razine iz 1990. godine. Praćenje emisija i projekcije
pokazuju da je EU-15 ovaj cilj vjerojatno ispunila. No, ne samo opasnost od klimatskih
promjena već i sve veća ovisnost o uvozu energije te sve jača koncentracija rezervi sirovina
(ugljikovodika) u malobrojnim rukama i posljedični neprekidni rast energetskih troškova
motivirali su EU na poduzimanje opsežnih napora oko uspostavljanja zajedničke energetske
politike. Kao odgovor na navedene izazove i probleme na sastanku Europskog vijeća u
ožujku 2007. godine izložen je Akcijski plan za energetsku politiku za Europu (APEPE –
Action Plan for Energy Policy for Europe) u razdoblju 2007.-09. godine. Kao glavni cilj
Akcijskog plana postavljeno je hitno i djelotvorno rješavanje izazova koje donose klimatske
promjene. Naglašena je posebna važnost ostvarivanja strateškog cilja ograničavanja
povećanja globalnog temperaturnog prosjeka na najviše 2 stupnja C iznad predindustrijskih
razina. Uz Zelenu knjigu o energetskoj učinkovitosti iz 2005. i Zelenu knjigu o energetici iz
2006. g. Akcijski plan za energetsku učinkovitost zastupa integrirani pristup klimatskoj i
energetskoj politici jer se zaključilo da će porast energetske efikasnosti i korištenje
obnovljivih izvora energije doprinjeti:
i) sigurnosti opskrbe energijom kroz opadanje ranije predviđenih razina potrošnje,
ii) stabilnosti cijena energenata kroz veću dostupnost i manju potražnju te
iii) smanjivanju emisije stakleničkih plinova i borbi protiv klimatskih promjena.
U ovom je smislu Akcijski plan postavio niz specifičnih i obvezujućih ciljeva:
i) povećati energetsku učinkovitost s ciljem smanjivanja 20 posto ukupne potrošnje
primarne energije do 2020. godine,
ii) podići udio obnovljivih izvora energije na 20 posto u ukupnoj potrošnji energije EU do
2020 godine,
iii) postići udjel od najmanje 10 posto biogoriva u ukupnoj potrošnji benzinskih i dizelskih
goriva za prijevoz u EU do 2020. godine,
iv) dovršiti izgradnju unutarnjeg tržišta električne energije i plina, te
v) razvijati energetske tehnologije koje razvijaju niske postotke ugljika.
Usprkos tomu što su prvim Programom djelovanja iz 1973. zaštita i očuvanje okoliša
uvedeni u okvire djelovanja Zajednice, pravna osnova nadležnosti Zajednice na tom polju
ostala je i dalje nejasna i nedorečena. Pitanje izravne pravne osnove nadležnosti zajednice
na području zaštite i očuvanja okoliša konačno je riješeno tek 1987. godine Jedinstvenim
europskim aktom. Donošenjem Jedinstvenog europskog akta zaštita okoliša dobila je legalni
status kao područje politike od interesa Zajednice. Taj je akt Rimskom ugovoru dodao i
odredbe koje se izričito odnose na okoliš. Te odredbe, izmijenjene i dopunjene 1992. godine
Ugovorom iz Maastrichta, određuju da djelovanje Zajednice u zaštiti i očuvanju okoliša
mora biti zasnovano na četiri načela: načelu opreza, načelu prevencije, načelu suzbijanja
štete okolišu na samom izvoru i načelu onečišćivač plaća.
Ciljevi djelovanja su:
a) očuvanje, zaštita i poboljšanje kakvoće okoliša;
b) zaštita ljudskog zdravlja;
89