PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

2. ZAŠTITA NEKIH DIJELOVA OKOLIŠA U
HRVATSKOM PRAVNOM SUSTAVU
Studij pravne zaštite okoliša obuhvaća i proučavanje pravnog režima i zaštite pojedinih
njegovih dijelova – tla, vode, mora, zraka, šuma, zdravlja ljudi, biljnog i životinjskog
svijeta, posebno vrijednih dijelova prirode, kulturnih i prostornih vrijednosti, te zaštite od
ionizirajućih zračenja, otrova, kemijskog materijala, buke, zbrinjavanja otpada itd. Vrlo je
teško sve te dijelove sustavno i temeljito obraditi i prikazati. Stoga je dalje prikazano kako
je u suvremenom hrvatskom pravnom sustavu uređena pravna zaštita nekih dijelova okoliša.
U prikazu je uglavnom samo eksplicirano stanje de lege lata (po postojećim propisima), a
temeljita kritička rasprava o nekim normativnim rješenjima i njihovo sagledavanje de lege
ferenda (po propisima koje bi trebalo donijeti) ostaju za neku drugu priliku.
2.1. Zaštita posebno vrijednih dijelova prirode
Oblici zaštićenih dijelova prirode
Već preko stotinu godina razvija se ideja i poduzete su mnoge akcije za očuvanje vrijednih
prirodnih područja te određenih životinjskih i biljnih vrsta kojima prijeti potpuno uništenje
pretjeranim iskorištavanjem toga prirodnog bogatstva, onečišćenjem ili na neki drugi način.
Sve te akcije, koje su u nizu država dobile i legislativnu potporu, smatrale su se donedavno
ipak isključivo akcijama zaljubljenika u prirodu koje treba podržati iz sentimentalnih,
estetskih i drugih sličnih razloga. Danas je konačno pokopano takvo tradicionalno gledište i
na temelju snažnih argumenata zauzeto je novo stajalište da zaštićena područja mogu
donijeti velike praktične koristi i mogu pridonijeti održavanju razvoja.
U svijetu je danas zaštićeno skoro deset tisuća područja, različitog oblika i stupnjeva pravne
zaštite. Razlike među državama su velike, i to po ukupnoj površini područja koje je pod
zaštitom i prema odnosu zaštićenog područja prema ukupnoj veličini teritorija države.
Rijetko se mogu naći dvije države koje imaju identičan politički stav prema zaštiti prirode i
jednaku legislativu, mada se u oviru niza međunarodnih organizacija, projekata i
konferencija godinama radi na formiranju zajedničkog pristupa i premda su sklopljeni brojni
međunarodni ugovori.
I u RH usvojena je ideja o zaštiti pojedinih dijelova prirode za koje se smatra da su osobito
vrijedni i zato su od posebnog interesa za zemlju. U hrv. Ustavu zato je propisano da «biljni
i životinsjki svijet, drugi dijelovi prirode... od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog
i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku, imaju
njezinu osobitu zaštitu (čl. 52 st. 1). Na temelju te odredbe i skladu s njom donesen je Zakon
o zaštiti prirode kojim su određeni oblici zaštićenih dijelova prirode i pravni režim svakog
od njih .
Prema Zakonu o zaštiti prirode (čl. 3. st. 1. ) osobitu zaštitu imaju:
- nacionalni park,
- park prirode,
38