PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

zahtijevaju i izvješća Komisiji, koja nadzire provođenje pravila. Ako smatra da država
članica nije ispunila obvezu iz Ugovora, Komisija prvo o tome šalje službeni dopis državi
članici i poziva je da u određenom roku iznese svoje gledište. Ne poduzme li država nakon
toga potrebne mjere za ispunjenje obveze, Komisija izdaje «obrazloženo mišljenje» o
povredi u kojem određuje i rok za ispunjenje obveze. Ako ni nakon toga država članica ne
ispuni obvezu, Komisija može iznijeti predmet pred Sud.
Zaštita okoliša u sklopu Europske zajednice odvija se i putem zaključivanja
međunarodnih ugovora. Europska unija u oblasti zaštite i očuvanja okoliša nema
isključivo pravo zaključivanja međunarodnih ugovora već je nadležnost za zaključivanje
međunarodnih ugovora koji se odnose na okoliš podijeljena između Zajednice i država
članica. Zato na području zaštite i očuvanja okoliša prevladavaju tzv. mješoviti međunarodni
ugovori, a kod kojih su stranke i Europska zajednica/Unija i sve ili neke države članice
Unije.
Javna potpora aktivnostima EU-e u području zaštite okoliša veoma je velika. Prema
rezultatima službenog istraživanja, većina Europljana rangira pitanje zaštite okoliša iznad
pitanja financija, obrane ili zapošljavanja na listi prioritetnih pitanja EU-e. Većina smatra
kako je zagađenje hitan i trenutan problem te se slaže da pitanja zaštite okoliša mogu
učinkovitije rješavati na razini EU-a nego na razini pojedinačnih država. Ti se stavovi
odražavaju i u sve većoj potpori zelenim političkim strankama. Europska politika zaštite
okoliša je od 1995. g. dobila novu dimenziju zahvaljujući radu Europske agencije za zaštitu
okoliša (EEA), agencije zadužene za prikupljanje podataka i koja pruža informacije drugim
institucijama EU-e. EEA od 1995. sudjeluje u izradi trogodišnjih procjena stanja okoliša u
EU.
Usprkos napretku u kreiranju politike zaštite okoliša, implementacija nije toliko dobra, a
iskustva stečena u ovom području govore nešto o općenitim problemima kreiranja politika
na razini EU-e. Poteškoće u implementaciji ove politike proizlaze iz manjka financijskih i
tehničkih resursa, organizacijskih problema u europskim institucijama, fokusiranosti na
razvoj politika umjesto na mehanizme njihove primjene i provedbe, neprepoznavanja
poteškoća u ostvarivanju postavljenih ciljeva, ograničene sposobnosti Komisije da osigura
implementaciju europskih propisa od strane država članica te dugoročnog izostanka pravne
osnove za europsku politiku zaštite okoliša. Postoji argument kako bi Komisija – preko
Europske agencije za zaštitu okoliša – trebala dobiti ovlasti da provodi inspekcije i osigura
implementaciju u državama članicama, no to bi potaknulo bojazan od gubitka nacionalnog
suvereniteta i «miješanja» Komisije u unutarnje poslove država članica. Osim toga,
učinkoviti nadzor i inspekcije zahtijevaju goleme resurse: čak i Agencija za zaštitu okoliša
Sjedinjenih Država (koja ima 18.000 zaposlenika i proračun koji se mjeri milijardama
dolara) ima problema s provođenjem svega što se od nje očekuje. U bliskoj budućnosti
Komisija će se morati nastaviti oslanjati – kao što to već godinama čini – na dojave
ekoloških skupina, kao i na slučajeve pred nacionalnim sudovima i Europskim sudom
pravde.
91