PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

Ustavom RH propisano je da su sva zemljišta, pa tako i poljoprivredna, od interesa za RH i
imaju, stoga, njezinu osobitu zaštitu te da se zakonom može odrediti način njihove upotrebe
i iskorištavanja. Temeljni zakon kojim se uređuje način iskorištavanja i zaštite
poljoprivrednog zemljišta je Zakon o poljoprivrednom zemljištu iz 1984. g. Danas je važeći
Zakon o poljoprivrednom zemljištu iz 2001. g. I on je izmijenjen 2002. g., a što pokazuje
oscilacije u političkim i stručnim stavovima u pogledu vlasničkopravnih odnosa na
poljoprivrednom zemljištu i s tim u uskoj vezi s iskorištavanjem i zaštitom tog zemljišta.
Najnovija promjena dogodila se 2011. godine.
Poljoprivrednim zemljištem smatraju se: 1. oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade i
pašnjaci, 2. ribnjaci, trstici, močvare koje nisu posebno vrijedni biotopi, 3. drugo zemljište
koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji, 4. neizgrađeno
građevinsko zemljište, osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih
jezgri koje utvrđuje županijska skupština odnosno Skupština Grada Zagreba.
Poljoprivredno zemljište čini preko polovice kopnenog područja RH. Kao poljoprivredno
zemljište vodilo se 2000. g. 3,156.000 ha, što je 56 % kopnene površine. Statistički podaci
pokazuju da se površine poljoprivrednog zemljišta neprekidno smanjuju. Samo u razdoblju
od 1965. do 1990. površina poljoprivrednog zemljišta smanjila se za 167.000 ha, pri čemu
posebno zabrinjava brzo smanjivanje oraničnih površina. Uzrok tome je upotreba
poljoprivrednog zemljišta u druge, nepoljoprivredne svrhe. To je neminovno, no očito je da
se sa zemljištem u prošlosti ipak nije postupalo promišljeno. Posebno veliki problem je
bespravna izgradnja. Smatra se da danas u RH postoji otprilike 50.000 bespravno izgrađenih
objekata.
U suvremenom hrvatskom pravnom sustavu propisana su pravila koja bi trebala spriječiti
neracionalno iskorištavanje poljoprivrednog zemljišta u druge nepoljoprivredne svrhe.
Zakon o poljoprivrednom zemljištu sadržava u tom pogledu najznačajnije odredbe. Neke od
njih istodobno imaju i širu svrhu – da pridonesu zaštiti poljoprivrednog zemljišta od
onečišćenja.
Prvo, svaka fizička i pravna osoba koja namjerava promijeniti namjenu poljoprivrednog
zemljišta dužna je to prijaviti upravnom tijelu nadležnom za poslove poljoprivrede
(županijski ured za gospodarstvo). Prenamjena se može sprovesti samo u skladu s
dokumentima prostornog uređenja i drugim propisima. Zaštita poljoprivrednog zemljišta
osigurava se i u postupku izdavanja lokacijske dozvole za zahvate u prostoru izvan
građevinskog područja. Nadalje, postoji i pravna mjera koja je ujedno i gospodarska i
fiskalna. Naime, ukoliko se trajno mijenja namjena zemljišta tako da se ono više neće
iskorištavati za poljoprivrednu proizvodnju postoji dužnost plaćanja jednokratne odštete
državi zbog smanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od
interesa za Republiku. Odšteta se ne plaća ako se grade objekti koji su povezani s
poljoprivrednom proizvodnjom.
Drugo, poljoprivredno zemljište treba zaštiti od onečišćenja štetnim tvarima radi
omogućavanja proizvodnje zdrave hrane, radi zaštite zdravlja ljudi, životinjskog i biljnog
svijeta, radi nesmetanog korištenja i radi zaštite životnog okoliša.
Poljoprivredno zemljište štiti se od onečišćenja prvenstveno zabranama, ograničavanjem i
sprječavanjem izravnog unošenja štetnih tvari u tlo odnosno unošenja tih tvari vodom i
46