PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

Posebnim zakonima i podzakonskim propisima zabranjuje se i ograničava proizvodnja,
promet, držanje, skladištenje, prijevoz i uporaba nekih tvari i proizvoda koji, između
ostalog, mogu biti opasni onečišćivaći zraka.
(4) Vrlo važna mjera globalnog, dugoročnog i preventivnog karaktera očituje se u sferi
prostornog uređenja. Treba, naime, odabrati najpovoljnije lokacije za izgradnju stambenih
naselja kako ne bi bili izloženi onečišćavanju zraka.
Posebne mjere preventivnog karaktera kojima je cilj sprječavanje onečišćenja zraka u
konkretnoj situaciji, poduzimaju se prije izgradnje objekata. Osim toga postoje i mjere za
poboljšanje kakvoće zraka.
U slučajevima dostizanja kritičnih razina onečišćenja zraka (zima, magla, smog)
poglavarstva gradova i općina mogu narediti primjenu posebnih mjera zaštite građana i
način njihova ostvarivanja. Ne kaže se, međutim, koje su to mjere. O pojavama kritičnog
onečišćenja zraka građani se obvezno obavješćuju preko sredstava javnog priopćavanja i na
druge prikladne načine.
Osim ovih mjera postoji i inspekcijski nadzor koji provodi nadležni inspektorat (Državna
uprava za zaštitu okoliša).
2.5. Zaštita od buke
Jedan od oblika ugrožavanja i narušavanja zdravog okoliša je i buka. Ocjena o postojanju
buke ponajprije je subjektivna s gledišta jačine, trajanja, izvora, vremena i mjesta emitiranja
nekog zvuka. Međutim, jačina se buke može objektivno utvrditi odgovarajućim
instrumentima, a mjeri se u rasponu od 0 do 130 decibela. Prekomjerna jačina buke može
nepovoljno utjecati na ljudsko zdravlje i izazvati gluhoću, poremećaj živčanog sustava,
umanjenje intelektualnih sposobnosti.
Studije o utjecaju buke ustanovile su tri kategorije buke koje objektivno imaju negativne
učinke. Buka jakosti 55 do 60 decibela ometa spavanje, 60 do 65 decibela jako uznemiruje
slušatelja, a iznad 65 decibela može izazvati promjene u ponašanju.
Stalno povećanje buke 3 i opasnosti koje ona donosi razlog su nastojanjima da se pravnim
propisima utječe na njezino reguliranje kako bi se ona zadržala u određenim granicama, a po
mogućnosti i maksimalno smanjila. U Petom programu zaštite okoliša Europska komisija je
1993. g. Proklamirala da «nitko ne smije biti podvrgnut buci čija razina ugrožava zdravlje i
kvalitetu života» te da će Unija i svaka država članica poduzeti odgovarajuće legislativne i
egzekutivne mjere zaštite ljudskog zdravlja ugroženog prekomjernom bukom.
3 Prema podacima OECD-a, početkom 1980-ih g. više je od 130 milijuna osoba u zapadnoeuropskim
zemljama bilo redovito izvrgnuto buci višoj od 65 decibela, a najvećim dijelom ta je buka bila
izazvana motornim vozilima. Desetljeće kasnije stanje buke je još lošije. Unatoč planova i mjera za
njezino smanjenje 1996. g. oko 20 % stanovništva EU-e – približno 80 milijuna – trpjelo je takvu buku
koju zannstevnici i liječnici smatraju neprihvatljivom jer većinu ljudi ometa u spavanju i izaziva im
zdravstvene teškoće. Povrh toga oko 170 milijuna stanovnika živi u «sivoj zoni» u kojoj razina buke
izaziva ozbiljno uznemirenje tijekom dana.
52