PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

Hrvatski zakonodavac uvodi načelo uzročnosti u osnovna načela ekološkopravnog poretka
dajući mu naziv načelo plaćanja troškova onečišćavanja. Temeljno je pravilo da
onečišćivač snosi troškove nastale onečiščavanjem okoliša. Troškovi nastali onečišćavanjem
okoliša pritom obuhvaćaju a) troškove nastale u vezi s onečišćavanjem okoliša, b) troškove
sanacije i c) troškove pravične naknade štete.
1.10.3. Načelo kooperacije (načelo cjelovitosti i načelo sudjelovanja javnosti)
Prema ovom načelu potrebno je zajedničko djelovanje svih zainteresiranih strana
(kooperacija). Prema ovom načelu država, društvo i gospodarski subjekti ne mogu djelovati
odvojeno. Dakle, država, ali i pravne (poduzeća, obrazovne institucije, nevladine
organizacije) i fizičke osobe (stručnjaci raznih profila, seljaci, lovci itd.) imaju obvezu
štititi okoliš i zajednički djelovati.
Država, po svojoj općoj funkciji, mora osiguravati zaštitu cjelokupnoj zajednici i u tu svrhu
ima ovlaštenja u ustavu i zakonima, osigurana sredstva, pa i sredstva prisile, što je
nedvojbeno stavlja u poseban položaj. Načelo kooperacije pak unosi promjene u ulogu
države kao isključivog stvaratelja i donositelja normi: ustanovljavaju se posebni oblici
sudjelovanja, koji na određen način, u području zaštite čovjekova okoliša, ograničavaju tu
ulogu. Smisao je kooperacije i u približavanju znanosti i struka, a time i u depolitizaciji
problema. Država ne raspolaže svim znanjima različitih struka (osobito na području tehnike
i tehnologije), koja su iznimno važna pri rješavanju brojnih potreba za standardizacijom i
normiranjem. Sudjelovanje visokokvalificiranih znanstvenih institucija također, osobito pri
realizaciji velikih projekata (infrastruktura, prostorna rješenja) olakšava državi oblikovanje
pravnih akata i odluka, te se time problemi depolitiziraju i dobivaju na strukovnosti. Takvo
odlučivanje omogućuje i lakše preuzimanje nekih troškova iz sustava javnog financiranja.
U okviru ovog načela primjenjuje se i pravilo cjelovitosti koje zahtijeva neophodno
zajedničko djelovanje i suradnju tijela državne uprave i jedinica lokalne samouprave i
uprave pri donošenju strategije, programa, planova intervencije i propisa o zaštiti okoliša;
izdavanju dozvola, suglasnosti i odobrenja; provođenju financijske politike; provođenju
nadzora i drugih mjera zaštite okoliša. Tijela državne uprave, kao i tijela jedinica lokalne
samouprave i uprave, obvezna su, s druge strane, osigurati načine i uvjete zajedničkog
djelovanja građana i institucija kako bi se cjelovito i ravnomjerno postigli ciljevi zaštite
okoliša.
U rješavanju ekoloških problema, također treba spomenuti, mora sudjelovati zapravo
cjelokupna javnost. Ovo posebno iz razloga što su ekološki problemi kompleksni i
međusobno povezani – npr. šume na brojne načine utječu na očuvanje zemljišta (sprječavaju
eroziju), kvalitetu zraka (“pluća svijeta”) i vode (pročišćavaju ih), ali i na kvalitetu života
općenito (lijep krajobraz).
Javnost, također, prema pravnom poretku RH ima pravo na pravodobno informiranje o
onečišćenju okoliša, o poduzetim mjerama, i s tim u vezi na slobodan pristup podacima o
stanju okoliša.
24