PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

Mjere su:
1. propisivanje standarda graničnih emisija onečišćujućih tvari
2. propisivanje tehničkih standarda kakvoće proizvoda, uređaja i opreme
3. zabrane i ograničenja proizvodnje, prometa i uporabe štetnih tvari
4. preventivne mjere za zaštitu zraka pri izradi dokumenata uređenja prostora
5. dozvole za izgradnju, rekonstrukciju i puštanje u rad objekata koji mogu
onečistiti zrak
6. mjere sprječavanja onečišćenja zraka plinovima u cestovnom prometu
7. obveza donošenja programa mjera za smanjivanje onečišćenja zraka
(1) U nizu država jedna od glavnih mjera preventivnog karaktera koja se koristi u zaštiti
zraka od onečišćenja jest propisivanje maksimalno dopuštenih koncentracija određenih
tvari – npr. sumpornog dioksida, dušikovih oksida, ugljičnog monoksida i dioksida, čađe,
prašine, teških metala i dr. U novije doba standardi dopuštenih vrijednosti štetnih tvari
utvrđuju se brojnim aktima EU, koje su neke članice poptuno recipirale pa i nemaju vlastitih
normi o tome.
I hrvatskim Zakonom o zaštiti okoliša predviđeno je donošenje tehničkih standarda za
određene proizvode, uređaje, opremu koji mogu prouzročiti rizik ili opasnost za okoliš,
uključujući i zrak. Tim standardima trebaju se odrediti granične vrijednosti emisija i imisija
u vezi s proizvodnim postupkom i korištenjem uređaja i opreme. Zakon propisuje da će
Vlada propisati granične vrijednosti emisija, kao i druge mjere.
U tom cilju Vlada je 1997. donijela Uredbu o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih
tvari u zrak iz stacionarnih izvora. Tom su uredbom propisane granične vrijednosti emisija
određenih štetnih tvari, a granične vrijednosti propisane su posebno za svaku skupinu
onečišćivača. Za svaku vrstu emisije propisano je njezino praćenje te novčane kazne za
kršenje tih propisa.
(2) U više europskih država pravnim propisima utvrđeni su standardi kakvoće pojedinih
proizvoda s osnovnim ciljem da se ograniči količina štetnih tvari u njima ili da se čak neke
štetne tvari uklone iz njih. To je osobito slučaj s različitim pogonskim gorivima jer su
onečišćenja zraka korištenjem goriva u industrijske svrhe i u prometu najveća. Primjerice,
ograničava se količina olova u benzinu, sumpora u loživom ulju itd. Nastoje se usvojiti
jedinstveni standardi u proizvodnji automobila i njihovih dijelova, zatim standardi za
proizvodnju drugih uređaja, npr. hladnjaka, itd.
I u nas su doneseni propisi kojima se utvrđuju standardi kakvoće niza proizvoda čija
uporaba onečišćuje ili ugrožava čistoću zraka – npr. loživih ulja. Zakon o zaštiti okoliša i
Zakon o normizaciji (1996.) donose niz tehničkih standarda kojima s propisuju način izrade,
proizvodnje, označavanja, postupanja i korištenja proizvoda, uređaja, opreme i proizvodnih
postupaka.
(3) Hrvatska je potpisnik Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač i
stoga je u Hrvatskoj, temeljem tog protokola i posebne uredbe, zabranjena proizvodnja,
uvoz i korištenje taksativno nabrojenih tvari odnosno ograničena je količina određenih tvari
koje se smiju upotrijebiti tijekom jedne godine.
51