PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

izrečena odgovarajuća kaznena sankcija. Suvremenu kaznenu politiku u funkciji zaštite
okoliša valja sagledati u kontekstu općih kriminalnopolitičkih načela. Kazneno pravo i
kaznenopravna reakcija općenito, pa i u segmentu zaštite okoliša samo je krajnje sredstvo
zajednice (ultima ratio societatis) te obuhvaća dva komplementarna smjera odnosno
modaliteta djelovanja: preventivni i represivni.
Iako je naglasak na prevenciji, oba se modaliteta ostvaruju pravnim i izvanpravnim
sredstvima, djelovanjima državnih i nevladinih tijela. U najužem smislu politiku suzbijanja
kažnjivih ponašanja, dakle i u području zaštite okoliša, u prvom redu obuhvaća njezin
normativni dio, uključujući zakonodavnu, sudbenu i izvršnu razinu. Sukladno čl. 50 KZ
svrha je kažnjavanja da se, uvažavajući opću svrhu kaznenopravnih sankcija, izrazi
društvena osuda počinjenog kaznenog djela, utječe na počinitelja da ubuduće ne čini
kaznena djela, utječe na sve ostale da ne čine kaznena djela i da se primjenom propisanih
kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja
njihovih počinitelja. Hrvatska kaznenopravna doktrina, ali i sudska praksa, time nedvojbeno
afirmira primjenu sankcija s izraženim preventivnim učinkom, a posebno kroz primjenu tzv.
parapenalnih i alternativnih kaznenopravnih sankcija, kao što su mjere upozorenja ili
institucija zamjene kazne zatvora ili novčane kazne radom za opće dobro na slobodi.
Napose bi primjena tih sankcija bila poželjna kada se one izriču odnosno primjenjuju za
kaznena djela protiv okoliša, uključivo posebne obveze i institucionalizirani nadzor u
postupku njihova izvršenja. Kada je riječ o ovim kaznenim djelima, individualizacija,
primjenom općih pravila o izboru vrste i mjere kazne i drugih kaznenopravnih sankcija,
valjala bi biti inspirirana elementom restitucije, naknade štete i aktivnog utjecaja na
počinitelja da ubuduće poštuje pravni sustav i njime zaštićena pravna dobra, dakle okoliš u
najširem smislu. U tom smislu, alternativna sankcija rada za opće dobro na slobodi, uz
pristanak osuđenika, pruža najviše mogućnosti. Ipak, naglasak djelovanja antikriminalne
politike može jedino biti na nerepresivnom segmentu odnosno različitim mjerama planirane
društvene prevencije, pri čemu na prvom mjestu treba istaknuti element odgoja i
obrazovanja te različitih modaliteta praktičnog uključivanja uže ili šire društvene zajednice
u konkretne programe zaštite okoliša.
Kazneni zakon RH u svojoj glavi devetnaest ureduje kaznena djela protiv okoliša.
Kako nedvosmisleno upućuje naziv glave, objekt kaznenopravne zaštite u njoj propisanih
inkriminacija je «okoliš» u najširem smislu. Kaznena djela protiv okoliša zamišljena su po
uzoru na njemačko, odnosno austrijsko kazneno zakonodavstvo. To ne znači da ranije
hrvatsko kazneno zakonodavstvo nije poznavalo odgovarajuće inkriminacije. Zapravo je
većina inkriminacija kojima se zaštićuje okoliš u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu
preuzeta iz ranijeg zakonodavstva, no spomenute su inkriminacije bile dislocirane u
različitim glavama posebnog dijela kaznenog zakonodavstva, napose u glavi kaznenih djela
protiv zdravlja ljudi i protiv gospodarstva. Ipak, novo zakonodavstvo, kao rezultat
međunarodnih standarda zaštite okoliša, propisuje i neka potpuno nova kaznena djela:
ugrožavanje okoliša bukom (čl. 251), ugrožavanje okoliša otpadom (čl. 252), ugrožavanje
okoliša napravama (čl. 254) i mučenje životinja (čl. 260).
Kaznenim zakonodavstvom, uz primjenu propisa iz područja zaštite okoliša, ostvaruje se
cjelovit konceptualni pristup zaštiti okoliša, smanjivanje rizika za život i zdravlje ljudi,
očuvanje biljnog i životinjskog svijeta odnosno očuvanje prirodnih zajednica i ekološke
stabilnosti.
67