PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

akumulatora i plastičnih vrećica). Osnovno načelo za ekološke pristojbe je da vlada
određuje okolišni standard zagađenja koji želi postići i utvrđuje pristojbu na razini koja će
donijeti taj rezultat. Za razliku od regulativnog standarda (pravne norme), pristojba ostavlja
individualnom zagađivaču mogućnost da odlučuje kako (i koliko) će smanjiti zagađivanje.
Ona poduzeća koja mogu relativno jeftino smanjiti zagađivanje nastavit će ga smanjivati još
više od onih kojima je to relativno skupo (koja će plaćati pristojbe). Tako su ekološke
pristojbe učinkovitije od propisa zato što se isto smanjenje onečišćenja u industriji može
postići za nižu ukupnu cijenu. Pored toga, dok propisi ne motiviraju poduzeća da smanje
onečišćenje ispod okolišnog standarda, ekološke pristojbe (trošarine, porezi) omogućuju
zagađivačima trajan poticaj da još više smanje onečišćenje kako bi smanjili iznose pristojbi
koje moraju plaćati.
Ekološka se, dakle, pristojba temelji na mehanizmu cijene. Prijenosne emisijske dozvole se
temelje na pravima koja udružuju regulativu s financijskim poticajem. Osnovna ideja je
veoma jednostavna. Vlada izračunava ukupnu razinu emisije za neko područje i određuje
normu koja ili odgovara ukupnoj razini ili je niža. Ta normirana razina dijeli se na
individualne emisijske dozvole, a svaka dozvola daje vlasniku pravo na određenu količinu
emisije. Te se dozvole prodaju ili daju na dražbe na kojima sudjeluju zagađivači. Vlada
uvodi dozvole na tržište, što motivira poduzeća da smanjuju zagađivanje i prodaju višak
emisija, dok poduzeća koja ništa ne poduzimaju da smanje zagađivanje moraju platiti barem
dio cijene ekološkog zagađenja. Dozvole pružaju poduzećima mogućnost da smanje
zagađenje na najdjelotvorniji način, i ujedno daju vladi priliku da smanji ukupnu razinu
emisija povlačenjem ili otkupom dozvola ili poništavanjem njihove vrijednosti. U Europskoj
uniji razvija se European emissions trading system of carbon dioxide (EUETS) kao zasebni
instrument zaštite okoliša uz čiju se pomoć želi smanjiti emisija stakleničkih plinova. To će
biti cjelovit sustav u kojem se može trgovati s dozvolama za emitiranje CO2, a količina
dozvoljenih emisija će se s vremenom smanjivati i tako pridonjeti ukupnom smanjenju
štetnih emisija
Osim argumenta o učinkovitosti, predlagači tvrde da tržišni instrumenti imaju dodatne
prednosti pred drugim instrumentima. Jedna je da povisuju prihode koji se mogu ponovno
investirati u ekološki korisne načine: na primjer, novac od pristojbi na zagađivanje voda
ponovno se investira u poboljšanje kvalitete vode (tako je u Francuskoj, Njemačkoj i
Nizozemskoj). Pristojbe imaju potencijalnu odgojnu i komunikacijsku ulogu jer šalju signal
proizvođačima i potrošačima da moraju promijeniti svoje ponašanje. Mnogi stručnjaci tvrde
da osim toga ekološko oporezivanje (pristojbe) pruža potencijalnu «dvostruku dividendu»
kroz istodobno postizanje zaštite okoliša i otvaranje novih radnih mjesta (država smanjuje
neučinkovite ekološke subvencije i tako jača druge fondove za npr. zapošljavanje, socijalnu
ili mirovinsku skrb). Osim višestruke administrativne koristi tvrdi se da će poštivanje
zakona biti jeftinije i korisnije stoga što se porez prikuplja iz postojećeg poreznog okvira
umjesto da ga povremeno utjeruju inspekcije. Napokon, može se kazati da su tržišni
instrumenti danas, pored dobrovoljnog sporazuma, omiljeno sredstvo ekološke
modernizacije.
Ali, tržišni instrumenti su prije iznimka nego pravilo u ekološkoj zaštitnoj politici.
Trgovanje emisijskim dozvolama je prilično rijetko. Jedno izvješće utvrdilo je da u svakoj
zemlji OECD-a (1997.) u prosjeku postoji samo 12 ekoloških pristojbi. Ukupni prihodi
zemalja članica EU prikupljeni od ekoloških pristojbi (na energiju, transport i zagađenost)
iznosili su 1997. g. samo 6,7 posto. Osim toga, mnoge od pristojbi uvedene su više radi
većeg prikupljanja prihoda nego radi oblikovanja ekološkog ponašanja. Stanje se, pogotovo
97