PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

U cilju sprječavanja poplava i štetnog djelovanja poplavnih voda Zakonom o vodama
propisuje se obveza izgradnje i održavanja vodnih građevina (nasipi, umjetna korita,
odteretni kanali, ustave, brane sa akumulacijama), obavljanje zaštitnih radova i provođenje
mjera obrane od poplava.
Uređenje sustava melioracijske odvodnje i navodnjavanja sigurno je jedan od najboljih, ali
tehnički najsloženijih i najskupljih načina zaštite poljoprivrednog zemljišta. Njegova
prednost je u tome što se ujedno podiže bonitet zemljišta te osiguravaju povoljniji uvjeti za
poljodjelstvo i druge djelatnosti. Taj sustav čini skup vodnih građevina (kanalna mreža,
crpne stanice, drenaže, propusti, čepovi, ustave itd.) i uređaja za odvodnjavanje suvišnih
voda na poljoprivrednom zemljištu kojima se neposredno ili posredno omogućuje brže i
pogodnije otjecanje površinskih ili podzemnih voda.
Do ugrožavanja i uništavanja velikih površina poljoprivrednih zemljišta i na njima
zasađenih visokovrijednih dugogodišnjih kultura (maslinici, vinogradi, voćnjaci), kao i
skupina drveća koje se ne smatraju šumom te onečišćenja zraka nerijetko dolazi i zbog
požara. Ti su požari posebice opasni i česti u ljetnim mjesecima u našem priobalnom
području. Oni ne samo da štete poljoprivrednim zemljištima i kulturama na njima nego
često ugrožavaju i prijete šumama, naseljenim mjestima i ljudima. Zakon o zaštiti od požara
iz 1993. g. obvezuje vlasnika odnosno korisnika zemljišta da u vrijeme žetve ili vršidbe
većeg opsega i u drugo vrijeme kad je opasnost od požara vjerojatna ili očita osigura
vatrogasno dežurstvo odnosno motrilačko-dojavnu službu te odgovarajuću opremu i
sredstva za gašenje požara.
Zakon o poljoprivrednom zemljištu statuirao je obvezu za sve vlasnike i druge ovlaštenike
da obradiva poljoprivredna zemljišta, tj. oranice, vrtove, voćnjake, vinograde, maslinike i
livade, održavaju sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju u skladu s agrotehničkim
mjerama ne umanjujući njihovu vrijednost. Ta odredba ima nesumnjivo svoju gospodarsku
svrhu, ali i veliku ulogu u zaštiti samog zemljišta jer neobrađivanjem tlo se zakorovljuje i
obrasta višegodišnjim raslinjem što ga čini neprikladnim za poljodjelstvo. Da bi se to
zemljište ponovo privelo svrsi, potrebni su veliki ljudski napori i materijalna sredstva.
Stoga je otvorena mogućnost da se poljoprivredno zemljište koje nije obrađeno u prethodnoj
godini može dati u zakup domaćoj fizičkoj ili pravnoj osobi, a postoji i mogućnost uvođenja
lokalnih poreza na neobrađeno poljoprivredno zemljište.
2.4. Zaštita zraka od onečišćenja
Ljudi su na različite načine oduvijek onečišćavali zrak. Ta je pojava, međutim, bila
ograničena na relativno malen prostor (susjedstvo, naselje), pa nije stoga privlačila osobitu
društvenu pozornost koja bi vodila stvaranju posebnih pravnih propisa. Tek rijetko u
pojedinim se državama javljaju normativni akti kojima je cilj sprječavanje onečišćenja zraka
dimom i neugodnim mirisima. Tako je 1306. godine engleski kralj Edward I izdao
kraljevski dekret kojim je zabranio u Londonu uporabu ugljena u otvorenim pećima, a
krajem 16. st. Francuski kralj Charles VI postupio je slično zabranivši puštanje «smrdljivog
i odvratnog dima».
48