PRAVO OKOLIÅ A - Pravni Fakultet Osijek

pojedinca, sama materijalna podloga modernog napretka bila bi prevladana. Stabilno
globalno gospodarstvo radikalan je prijedlog, ne samo zato što ono dovodi u pitanje
konvencionalan način na koji smo navikli iskorištavati prirodne resurse već i stoga što ono
dokida samu predodžbu povijesti kao krivulje materijalnog napretka u neprekidnom rastu.
Cilj je održivoga globalnoga gospodarstva neprekidno ponavljati sadašnje kvalitetno stanje
usklađivanjem ljudske proizvodnje i potrošnje s mogućnošću prirode da reciklira otpadne
tvari i obnavlja resurse. Održivo, stabilno gospodarstvo označava stvarni svršetak povijesti
definiran neograničenim materijalnim napretkom. Ako europski san znači svršetak jedne
povijesti, on istovremeno upućuje i na početak druge povijesti. U novoj europskoj viziji
budućnosti osobna preobrazba poprima osobitu važnost, namjesto akumulacije materijalnihn
dobara u rukama pojedinca. Taj novi san nije usredotočen na zgrtanje bogatstva, već na
uzdizanje ljudskog duha. Europskim snom se nastoji proširiti međuljudsko razumijevanje, a
ne teritorij. Njime se čovječanstvo izvodi iz materijalističkog zatvora, u kojem je bilo
zatočeno od ranih dana prosvjetiteljstva 18. stoljeća, te se uvodi u svjetlost nove budućnosti,
koju pokreće idealizam (Jeremy Rifkin, «Europski san»).
Najpoznatiji pravni akt međunarodnog prava u kojem se pravu na zdrav okoliš priznaje
značenje ljudskog prava je Afrička povelja o pravima čovjeka i naroda, koja je utvrdila
načelo političke i pravne jednakosti između prava naroda, s jedne strane, i «klasičnih»
ljudskih prava, s druge strane. Time je ona postala reprezentativni međunarodnopravni
dokument koji je na osobiti način inaugurirao ljudska prava treće generacije kao pravnu
kategoriju. Izuzimajući navedenu Afričku povelju, ostali međunarodnopravni akti o zaštiti
okoliša iznimno su suzdržani u priznavanju prava treće generacije. Ipak, u Stockholmskoj
deklaraciji UN (1972.) koristi se izraz «pravo», dok se u Deklaraciji iz Rija (1992.) taj
pojam izbjegao, iako se u članku 3. ipak spominje «pravo na razvoj».
Na razini nacionalnih prava, zemlje koje su u svoje ustave inkorporirale «pravo na zdrav
život» još uvijek su relativno malobrojne (Švicarska, Mađarska, Nizozemska, Španjolska,
Kina, Portugal, Grčka...). Ni u tim zemljama, međutim, još uvijek ne postoje jasno izgrađeni
i učinkoviti pravni mehanizmi njegove zaštite, osobito kada zaštitu traži građaninpojedinac,.
Zaključno, doktrinarna rasprava o pravnoj prirodi prava na zdrav okoliš, kao ljudskog prava
treće generacije, još uvijek traje. Međunarodno pravo, ali i većina nacionalnih
zakonodavaca, s tim se problemom još nije ni počela ozbiljnije baviti. Stoga se pravo na
zdrav okoliš danas još uvijek mora smatrati deklaratornim i neobvezujućim, premda se može
očekivati da će takva ocjena o njegovoj pravnoj prirodi u budućnosti biti revidirana.
(4) Republika Hrvatska pruža osobitu zaštitu pojedinim dobrima i stvarima od posebnog
značenja kao što su:
- more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna
bogatstva, zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelove prirode, nekretnine i
stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja.
Tu se pojavljuju pojmovi opće dobro (zrak, more, voda u prirodnom toku, morska obalapomorsko
dobro) i javno dobro (javno dobro u općoj uporabi, javno dobro u javnoj
uporabi).
Opća dobra služe svima i nitko s njima ne može privatnopravno raspolagati ni po kojoj
osnovi. Premda predstavljaju stvari u prirodnom, fizičkom smislu, ona ne mogu biti
28