Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
Umjetnost u suradnji s prirodom<br />
Tekst i foto: Ozren Doležal<br />
Prirodni fenomeni znaju biti toliko<br />
posebni i ispunjeni stvaralačkim<br />
duhom da se ljudskome oku doimaju kao<br />
umjetnine. Osebujni prirodni oblici, boje i<br />
njihov sklad doista bi bili umjetnička djela<br />
da ih je osmislila ljudska ruka. U povijesti<br />
umjetnosti od samih početaka djeluju dvije<br />
kontradiktorne struje. Prva je ona koja<br />
smatra da Kunst ist Antinatur, odnosno<br />
da umjetnost ne oponaša prirodu već da<br />
priroda ulazi u umjetnost kao strano tijelo,<br />
prerađena i preoblikovana umjetničkim<br />
tehnikama i strategijama. Priroda kao<br />
takva nema mjesta u umjetnosti. Premda<br />
Oscaru Wildeu i drugim pripadnicima larpurlartističke<br />
struje, umjetnost je doista<br />
protivna prirodi, koja je uvijek nesavršena,<br />
nijema, besadržajna. Onaj tko stvara savršenstvo,<br />
glas i sadržaj, upravo je umjetnik.<br />
Prema takvom gledanju umjetnost i priroda<br />
doista su dva suprotstavljena pola<br />
ljudskog iskustva. Suprotno gledište koje<br />
od umjetnika traži da oponaša prirodu (realisti<br />
i naturalisti) katkad gube iz vida ono<br />
umjetničko u umjetnosti, niječući umjetniku<br />
pravo da izvanumjetničkom sadržaju<br />
(prirodi) nametne umjetnički oblik.<br />
Povijest i teorija umjetnosti davno<br />
je uka<strong>za</strong>la na iluzornost i u<strong>za</strong>ludnost<br />
nastojanja da se u umjetnosti pokaže<br />
„priroda kao takva“, jer ona mogu<br />
uroditi samo iluzionističkim djelima<br />
dvojbene umjetničke vrijednosti.<br />
Suvremena umjetnička nastojanja<br />
koja izlaze iz muzejskih okvira i<br />
smještaju umjetnine u javne prostore<br />
u kojima ljudi žive, pronalazi nove<br />
oblike sinergije umjetnosti i prirode.<br />
To je trend koji je <strong>za</strong>hvatio cijeli svijet,<br />
jer između ostaloga čini i dragocjen<br />
dodatak turističkoj ponudi nekog mjesta,<br />
a zna se da je financijska dobit pokretač<br />
najraširenijih suvremenih kretanja. Instalacije<br />
te vrste beskrajno su šarolike i sputavaju<br />
ih samo granice ljudske mašte. One<br />
mogu biti jednostavan kip u jezeru, kao<br />
što je skulptura koju je izradio Giorgio Igne<br />
na jezeru Millstatt u Koruškoj. Kip prikazuje<br />
legendarnog osnivača Millstatta, Domici-<br />
102<br />
jana, koji je u vjerskom <strong>za</strong>nosu bacio tisuću<br />
poganskih idola u jezeru, po čemu je ono<br />
i dobilo ime (doslovno: tisuću statua). Kip<br />
na vodi je, dakako, <strong>za</strong>štitni znak mjesta i važan<br />
element milijuna turističkih fotografija,<br />
ali pokazuje i kako prirodni okoliš pojačava<br />
umjetnički dojam kipa, dok kip jezeru<br />
pridaje narativnu komponentu. Ne treba<br />
<strong>za</strong>boraviti ni instalacije-dosjetke kao što<br />
je zmajev (ili dinosaurov) rep u parku na<br />
<strong>za</strong>grebačkoj Maksimirskoj ulici, koja stvara<br />
iluziju da se pod zemljom krije čudovište.<br />
Instalacije mogu biti i daleko složenije te<br />
na slojevitiji način propitivati odnos prirode<br />
i umjetnosti. U tom pogledu svakako<br />
prednjače <strong>za</strong>darske instalacije: „morske<br />
orgulje“ i „pozdrav suncu“. Morske orgulje<br />
djelo su arhitekta Nikole Bašića i tima<br />
stručnjaka, a 2006. osvojile su i Europsku<br />
nagradu <strong>za</strong> urbani javni prostor. Orgulje<br />
su dio rive i postale su omiljeno „<strong>za</strong>stajalište“<br />
i „sastajalište“ turista i Zadrana, jer<br />
smirujućim zvukovima neodoljivo (poput<br />
sirena) pozivaju čovjeka da <strong>za</strong>stane i osluhne<br />
prirodu. U srcu uspjeha morskih orgulja<br />
upravo je ljudska potreba da čuje „glas“<br />
prirodnih fenomena koje htjeli-ne htjeli<br />
svi personificiramo. Žubor potoka i šum<br />
valova zvuče nam kao jezik iz kojeg bismo<br />
mogli iščitati značenje, kad bismo ga znali<br />
dekodirati. To je, dakako, romantična iluzija,<br />
jer „jezik“ mora nije ni šum, ni glasanje<br />
kitova, pa čak ni duboka tišina koja vlada<br />
u morskim dubinama. Kako bilo, more u<br />
ovoj instalaciji svira kako mu čovjek nalaže,<br />
omogućivši mu stvaranje određenih akorda<br />
i tonova.Treba spomenuti da <strong>za</strong>darske<br />
orgulje nisu jedine te vrste u svijetu, jer<br />
jedne krase i <strong>za</strong>ljev San Francisco.<br />
Posebnu klasu umjetničkih instalacija čije<br />
<strong>za</strong>nimljive privremene postave koje izravno<br />
podižu svijest o potrebi uspostavljanja<br />
ravnoteže između prirode i čovjeka. Šest<br />
takvih instalacija postavljeno je 2009. godine<br />
u Španjoskoj povodom velike izložbe<br />
cvijeća. Jedna se sastojala od uklonjene<br />
betonske ploče na prometnoj ulici, na čijem<br />
mjestu je nastao malen povrtnjak s<br />
porukom „uzgajajte sami svoje povrće“.<br />
Smisao i <strong>za</strong>daća svih tih instalacija jest<br />
oplemenjivanje ljudskog <strong>okoliša</strong> i pridavanja<br />
umjetničke (ili poučne) dimenzije<br />
urbanim i prirodnim krajolicima. Dok god<br />
one streme potrazi <strong>za</strong> ravnotežom između<br />
netaknute prirode, prirodnih sila i umjetnog,<br />
ljudskog okruženja, dobrodošao su<br />
dodatak suvremenom okolišu.<br />
eko<strong>revija</strong>
Change language