Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
skoro polovicu <strong>za</strong>uzima kljun. Tijelo guske<br />
obraslo je gustim, nepromočivim perjem,<br />
koje se podmazuje izlučevinom trtične žlijezde.<br />
Noge su u odnosu na patke i labudove<br />
postavljene više prema sredini tijela,<br />
tako da guske daleko bolje i brže hodaju<br />
od ovih svojih srodnika. Postoje pasmine<br />
u raznim kombinacijama sive i bijele boje<br />
perja, ali i jednobojne, bijele ili sive te sa<br />
i bez kukmice na glavi. Dimorfi<strong>za</strong>m među<br />
spolovima je slabije izražen, mužjaci gusani,<br />
su obično veći, dužeg vrata i krupnije<br />
glave te gaču višim tonovima. Težina<br />
odrasle divlje guske je oko 5 kg, dok su<br />
selekcijom uzgojene pasmine i do 20 kg.<br />
Danas, početkom 21. stoljeća širom svijeta<br />
se uzgaja preko 300 milijuna gusaka, te postoji<br />
trend povećanja uzgoja gusaka, kao i<br />
ostale peradi. Najviše gusaka proizvodi se<br />
u Aziji, a slijede Europa i Afrika. U svijetu se<br />
proizvede preko 2 milijuna tona guščjeg<br />
mesa, a najveći proizvođač je Kina. Međutim<br />
ne treba <strong>za</strong>nemariti ni ostale <strong>broj</strong>ne<br />
guščje proizvode: jetra, krv, mast, čvarke,<br />
jaja, perje, krzno, gnoj, te njihovu korist od<br />
saniranja travnjaka, prvenstveno <strong>za</strong> uništavanje<br />
travnih (uskolisnih) korova; <strong>Eko</strong>loški<br />
uzgoj gusaka, <strong>za</strong> održavanje staništa<br />
i agrobioraznolikosti, ali i turistički uzgoj<br />
gusaka, <strong>za</strong> turističku atraktivnost pojedinih<br />
turističkih destinacija.<br />
Guska je jedna od prvih pripitomljenih<br />
domaćih životinja, još u razdoblju neolitika,<br />
prije oko 20 000 godina. Najstarija je<br />
uzgojna perad, prije kokoši, pataka i purana.<br />
Pretpostavlja se da je uzgoj <strong>za</strong>počeo u<br />
Mezopotamiji, a dokazi o uzgoju datiraju<br />
iz starog Egipta prije barem 5 000 godina.<br />
Tada se vjerojatno uzgajala egipatska guska<br />
(Chenelopex aegiptiacus), od koje danas<br />
nemamo selekcije u uzgoju. U Egipatskim<br />
<strong>za</strong>pisima duša faraona se prikazuje u<br />
obliku guske, a pri proglašenju novog faraona<br />
puštane su četiri guske na četiri strane<br />
svijeta uz riječi: Poleti prema jugu i kaži bogovima<br />
juga da je taj i taj faraon preuzeo<br />
dvostruku krunu. U staroj Grčkoj guske su<br />
bile omiljene domaće životinje, pa Homer<br />
piše 950 godina prije Krista da se Penelopa<br />
čekajući Odiseja družila s jatom od 20<br />
gusaka. Aristotel oko 350 g. prije Krista ističe<br />
iznimnu kvalitetu guščjeg mesa. Guska<br />
je bila posvećena božici ljepote Afroditi<br />
te se često prikazuje <strong>za</strong>jedno s njom. U<br />
Rimskom carstvu uzgoj gusaka se zna-<br />
86<br />
čajno proširio po cijeloj Europi, pa tako i<br />
u Hrvatsku. Jata gusaka redovito se drže<br />
oko hramova božice Junone, kojoj je guska<br />
posvećena, a na osnovi njihovog ponašanja,<br />
proročice predviđaju budućnost.<br />
Širom Rimskog carstva slave se guske, kad<br />
su gakanjem spasile Rim od napada Gala,<br />
390. godine prije Krista. Columella, Varro i<br />
Katon, a <strong>za</strong> njima i Plinije spominju dvije<br />
pasmine gusaka: sivu i bijelu. Od Rima <strong>za</strong>počinje<br />
moderan uzgoj gusaka, a i šopanje<br />
gusaka, tada najčešće smokvama.<br />
U kršćanskoj Europi guska je posvećena<br />
Svetom Martinu iz Toursa (315.-397.) porijeklom<br />
iz Panonije koji se često prikazuje<br />
s guskom pod nogama, koja aludira na<br />
blagdan Sv. Martina, 11. studenog. Popularno<br />
Martinje se u našim krajevima tradicionalno<br />
slavi uz pečenu gusku, a barem<br />
od 11. stoljeća se guska redovito na sveca<br />
daje i kao daća crkvi. U stručnoj literaturi<br />
i beletristici, <strong>broj</strong>ni su navodi inteligencije<br />
gusaka. Međutim, i sama je literatura stoljećima<br />
pisana guščjim perom, kojim se<br />
počelo koristiti u Rimskom carstvu. Njime<br />
su pisali velikani pisane riječi Dante, Voltaire,<br />
Goethe, ali i filozofi i znanstvenici, kao<br />
što je Hegel i mnogi, mnogi drugi. Tek se<br />
u 19. stoljeću umjesto guščjeg pera počelo<br />
koristiti metalno pisalo. U narodu postoje<br />
<strong>broj</strong>na praznovjerja ve<strong>za</strong>na uz guske, neka<br />
od njih vjerojatno još od pretkršćanskog<br />
doba. Ako guske lete vrlo visoko, predznak<br />
su požara, a ako se kupaju, predznak kiše.<br />
Ako <strong>za</strong> kiše barem jedna guska pogleda u<br />
nebo, ubrzo će <strong>za</strong>sjati sunce. Tko u proljeće<br />
najprije vidi mlade guske, biti će cijelu<br />
godinu bolestan, a okrivljenik će priznati<br />
istinu, ako mu pod jastuk stavimo guščji<br />
jezik. Uzgoj gusaka na tlu Hrvatske datira<br />
od samih početaka udomaćivanja guske u<br />
neolitu, prije oko 20000 godina. Intenzivnije<br />
guščarenje razvija se prvenstveno <strong>za</strong><br />
vrijeme Rimskog carstva na kontinentu,<br />
uz velike rijeke: Dunav, Dravu i Savu te njihove<br />
pritoke. Osnova uzgoja je vrlo stara<br />
populacija udomaćenih gusaka u okviru<br />
koje su se izdvojile, prvenstveno dunavska,<br />
dravska i posavska guska. Kako stručna<br />
istraživanja nikada nisu provedena, Hrvatska<br />
nema na listi koja se vodi pri FAO-u<br />
niti jednu prijavljenu pasminu. Na ovoj listi<br />
upisano je 96 pasmina gusaka od čega je<br />
samo iz Kine njih 28, iz Rusije 13, Poljske 11,<br />
Njemačke 7, Francuske 6 itd.<br />
Prve bilješke nalazimo usputno u starim<br />
kronikama i kuharicama. U <strong>za</strong>pisnicima<br />
varaždinskog mesarskog ceha navodi se<br />
redovito pripremanje domaćih gusaka<br />
kao specijaliteta <strong>za</strong> gozbe još od početka<br />
16. stoljeća. U svojoj kuharici iz polovice<br />
17. stoljeća, Nikola Zrinski navodi izniman<br />
<strong>broj</strong> recepata <strong>za</strong> gusku, koju u velikom<br />
<strong>broj</strong>u uzgaja na svojim imanjima: umućena<br />
juha, zgušćena juha, guščja juha s prosenom<br />
kašom, kuhana s paprom, u crnoj<br />
juhi, špikana sa špekom, s mladim češnjakom,<br />
s višnjama i češnjakom, te pečena s<br />
dunjama, kestenjem, kruškama, pinjolima i<br />
kaduljom. Međutim, od 2. svjetskog rata se<br />
u Hrvatskoj drastično smanjio uzgoj gusaka,<br />
prvenstveno uslijed melioracije velikih<br />
rijeka i smanjenje vodenih staništa, preoravanja<br />
i melioracija pašnjaka, migracija<br />
seoskog stanovništva, sintetičke <strong>za</strong>mjena<br />
<strong>za</strong> perje, kao i nepostojanja organiziranog<br />
otkupa, prerade, plasmana i marketinga<br />
guščjih proizvoda.<br />
Posavska guska je proširena uz rijeku<br />
Savu, na području Zagreba, Banovine, Posavine<br />
i Slavonije te uz pritoke rijeke Save.<br />
To je stara hrvatska izvorna pasmina gusaka<br />
koja se tradicionalno ekstenzivno uzgaja<br />
na prostranim poplavnim posavskim<br />
pašnjacima. Fenotipski je slična divljoj guski<br />
(Anser anser anser) od koje je nastala, a<br />
vjerojatno se i naknadno križala bez osmišljenog<br />
uzgojnog programa. Na području<br />
Posavine prepoznatljivi su neki tradicionalni<br />
proizvodi posavske guske: cijela dimljena<br />
guska, guščje perje, guščja mast i čvarci<br />
te specijaliteti: pečena guska s kestenima,<br />
pečena guska s mlincima, salata od guščjih<br />
jetara i <strong>broj</strong>ni drugi. O uzgojnoj povijesti i<br />
osobinama posavske guske vrlo je malo<br />
podataka, jer sustavno istraživanje nikada<br />
nije provedeno, a populacija se drastično<br />
smanjuje uz veliku opasnost nestanka.<br />
Njezin nestanak negativno bi se odrazio<br />
na ukupno stanje biološke raznolikosti poplavnih<br />
područja uz Savu. Potrebno je na<br />
temelju prethodno određenog fenotipskog<br />
standarda (radni pasminski standard)<br />
provesti istraživanje s ciljem utvrđivanja<br />
stanja populacije, uz hitne akcijske programe<br />
očuvanja. Uz očuvanje pasmine, nadajmo<br />
se da ćemo vrlo skoro ponuditi paletu<br />
tradicijskih proizvoda posavske guske, kao<br />
dijela naše baštine, ali i jednog od izvornih<br />
gospodarskih aduta.<br />
eko<strong>revija</strong>
Change language