18.10.2013 Views

Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Svemirski otpad - tamna strana svemirskog doba<br />

Tekst i foto: Ozren Doležal<br />

Nedavni padovi dvaju golemih satelita<br />

svrnuli su pozornost javnosti na<br />

problem svemirskog otpada čija je količina<br />

u Zemljinoj orbiti dosegla kritičnu razinu.<br />

Prvi od njih bio je UARS, lansiran 1991.<br />

godine na četrnaest godina dugu misiju<br />

mjerenja koncentracije ozona i drugih<br />

kemijskih spojeva u Zemljinu ozonskom<br />

omotaču, brzinu vjetra i temperaturu u<br />

stratosferi te energiju koju zemlja prima od<br />

sunca, koji je po <strong>za</strong>vršetku misije isključen<br />

2005. godine. Vijest koju su prenijeli gotovo<br />

svi svjetski mediji mnoge je uznemirila,<br />

jer zbog nepredvidive putanje satelita pri<br />

ulasku u gornje slojeve atmosfere Američka<br />

svemirska agencija nije bila u stanju<br />

unaprijed odrediti točno vrijeme i mjesto<br />

pada te divovske, šest tona teške letjelice.<br />

Očekivalo se da će najmanje dvadeset i<br />

šest većih dijelova od čelika, titana i berilija<br />

preživjeti visoke temperature prolaska<br />

kroz atmosferu i udariti o zemljinu površinu<br />

u krugu od 800 kilometara i to negdje<br />

između 57 stupnjeva sjeverne geografske<br />

širine i 57 stupnjeva južne geografske širine,<br />

što obuhvaća pojas u kojem živi većina<br />

svjetskog stanovništva. NASA i Operativni<br />

centar <strong>za</strong> svemirske operacije Strateškog<br />

<strong>za</strong>povjedništva SAD-a u kalifornijskoj zrakoplovnoj<br />

bazi Vandenberg pozorno su<br />

pratili pad satelita, ali zonu njegova udara<br />

uspjeli su točnije odrediti tek kada se približio<br />

na 10000 km, odnosno dva sata prije<br />

njegova ulaska u atmosferu. Mjesec dana<br />

poslije pao je i umirovljeni njemački satelit<br />

Roentgensatellit (ROSAT), orbitalni rendgenski<br />

opservatorij, težak 2700 kilograma.<br />

Stručnjaci NASA-e izračunali su kako vjerojatnost<br />

da neka osoba bude pogođena<br />

krhotinom tog satelita iznosi 1 naprama<br />

2000, što je predstavljalo nešto veći rizik<br />

od omjera 1 naprama <strong>32</strong>00, kolika je vrijednost<br />

bila izračunata <strong>za</strong> krhotine NASAinog<br />

UARS-a.<br />

Premda su mediji sen<strong>za</strong>cionalistički pozivali<br />

stanovnike zemaljske kugle da se pri<br />

izlasku iz kuće dobro <strong>za</strong>gledaju u nebo<br />

kako ne bi stradali od<br />

pada satelita, <strong>za</strong>pravo od<br />

komada teških 160 do<br />

200 kg i nema bojazni,<br />

jer su njihove brzine toliko<br />

male da bi takva krhotina<br />

pri udaru u kuću tek<br />

oštetila fasadu. Budući<br />

da je Zemlja planet s 75%<br />

površine prekrivene vodom,<br />

predviđanja su se<br />

ostvarila i dijelovi oba satelita<br />

<strong>za</strong>vršili su u oceanu.<br />

Međutim, prava pogibelj<br />

od svemirskog otpada<br />

koji se nalazi u zemljinoj orbiti najviše<br />

prijeti sigurnosti aktivnih satelita i astronauta.<br />

Dana 1. rujna ove godine Nacionalno<br />

istraživačko vijeće, neprofitna akadem-<br />

eko<strong>revija</strong> 47<br />

OTPAD<br />

ska udruga koja se bavi savjetovanjem o<br />

znanstvenim pitanjima, objavila je studiju<br />

u kojoj je upozorila da količina svemirskog<br />

otpada dosiže kritičnu razinu jer se komadi<br />

otpada počinju međusobno sudarati,<br />

čime raste <strong>broj</strong> opasnih krhotina. U studiji<br />

je istaknuto da NASA mora prihvatiti novi<br />

strateški plan kako bi se suočila s opasnošću<br />

koju predstavljaju tisuće dijelova raketa,<br />

neispravnih satelita i ostalih krhotina<br />

koje kruže oko zemlje brzinom od gotovo<br />

30 000 kilometara na sat.<br />

Orbitalni otpad predstavlja veliku opasnost<br />

<strong>za</strong> više od tisuću komercijalnih, civilnih<br />

i vojnih satelita, industriju koja je prošle<br />

godine ostvarila prihod procijenjen na 168<br />

milijardi dolara, ali ugroženi su i astronauti<br />

Međunarodne svemirske postaje koja se<br />

trenutačno sastavlja u Zemljinoj nižoj orbiti<br />

i trajno je nastanjena ekspedicijskim<br />

posadama. Komadići otpada mogu probiti<br />

module pod pritiskom i i<strong>za</strong>zvati štetu na<br />

drugim dijelovima postaje, a čak i najmanji<br />

među njima u stanju su tijekom svemirskih<br />

šetnji astronautima probušiti odijela i i<strong>za</strong>zvati<br />

gubitak tlaka, pa postaja mora izvoditi<br />

posebne manevre s pomoću potisnika<br />

kako bi se sklanjala s puta opasnim objektima,<br />

a posada mora prekidati s radom<br />

i povlačiti se u posebna skloništa, dvije<br />

kapsule Sojuz smještene s vanjske strane<br />

postaje.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!