18.10.2013 Views

Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

REPORTAŽE I PRIKAZI<br />

ta. Danas ovim putem još jedino prolaze<br />

izletnici, nadajući se da će ljeti biti dovoljno<br />

vode <strong>za</strong> kupanje. Dolina se postepeno<br />

sužava i pretvara u usku guduru, a s desne<br />

strane nad njom se nadvijaju strme padine<br />

brda Kuk. Rečina se preobražava u živahni<br />

potok koji se u slapovima prelijeva preko<br />

stijena stvarajući jezerca lijepe, zelenkaste<br />

boje. Po tome je jedno jezero nazvano Zelenšćak.<br />

Na kraju gudure gdje Rečina izlazi<br />

u Potkučku valu nalazi se veće i dublje jezero<br />

Grjok u koji se voda uljeva pet metara<br />

visokim vodopadom. Prije je Grjok bio pun<br />

vode tijekom čitave godine i u njemu su se<br />

kupala djeca okolnih naselja, a stariji ljudi<br />

pričaju da su ondje živjele vidre.<br />

Pod vrhom brijega Kuk vidljiva su dva<br />

kamenoloma kao dva velika bijela ožiljka.<br />

Prije Prvog svjetskog rata iz starijeg kamenoloma<br />

vađeni su grubo tesani kameni<br />

blokovi i otpremani na željezničku postaju<br />

u Roču. Prije pedesetak godina taj je kamenolom<br />

napušten, a nedaleko je otvoren<br />

novi. U prostranoj Potkučkoj vali, još i<strong>za</strong><br />

Drugog svjetskog rata, stanovnici okolnih<br />

naselja uzgajali su krumpir, kukuruz, repu<br />

i krmno bilje. Na njezinom kraju Rečina je<br />

usjekla uski i kratki kanjon među strmim<br />

vapnenačkim stijenama. Na izlazu iz kanjona<br />

spaja se s Dragom, drugim izvorišnim<br />

krakom Mirne.<br />

Draga je kratka bujica koja nastaje spajanjem<br />

nekoliko manjih pritoka. Najveća od<br />

njih je Pivka koja izvire na istočnom kraju<br />

Čiriteškog polja. U središnjem, najnižem di-<br />

90<br />

jelu polja, na nepropusnom flišu sakuplja<br />

se voda koja se slijeva s obronaka Ćićarije<br />

i često uzrokuje poplave. Pretpostavlja se<br />

da ime polja dolazi od riječi čret ili cret,<br />

koja označuje močvarno mjesto.<br />

Napuštajući Čiriteško polje, Pivka teče<br />

kroz Glistonsku valu. Pri njezinom kraju<br />

nalazi se stari Napoleonov most, podignut<br />

na «francuskoj cesti» koja se počela<br />

graditi <strong>za</strong> Napoleonove vlasti u Istri. Ta je<br />

cesta trebala voditi od Labina do Trsta i biti<br />

najkraći put između istočnog i <strong>za</strong>padnog<br />

dijela Istre, ali nikada nije dovršena. Neke<br />

njezine dijelove ipak su koristili žitelji istočnih<br />

predjela Buzeštine goneći stoku na<br />

sajmove u Buzet. Kasnije su cesta i most<br />

napušteni, a danas ih je teško pronaći jer ih<br />

sve više obrasta šuma i šikara.<br />

I<strong>za</strong> Napoleonovog mosta, Pivka se kanjonom<br />

probija između stijena Malog Kuka s<br />

lijeve strane i Obešenjaka s desne strane.<br />

Budući da se <strong>za</strong> kanjon<br />

ovdje upotrebljava<br />

i riječ «draga»,<br />

od tog mjesta Pivka<br />

mijenja ime i naziva<br />

se Draga. Ispod naselja<br />

Selca, kanjon<br />

postaje divlji i neprohodan.<br />

Na potezu<br />

od nepunih tristo<br />

metara, korito Drage<br />

spušta se <strong>za</strong> preko<br />

pedeset metara, pa<br />

nije čudno da se ov-<br />

dje nalazi najveći vodopad u Istri, Vela Peć.<br />

Zbog nepristupačnog terena, do njega<br />

nije lako doći niti s jedne strane. Nizvodno<br />

od Vele peći nalazi se vodopad Mala Peć<br />

do kojeg se može prići kanjonom odozdo,<br />

iz Buzetske doline.<br />

Najlakši pristup do donjeg dijela kanjona<br />

je iz Svetog Ivana, lijevom obalom Mirne.<br />

Dalje uz korito Drage vodi stari zidani put<br />

koji se blago uspinje pa je šetnja njime<br />

ugodna i laka. Zbog vlage, drveće i kamenje<br />

obraslo je gustom mahovinom te se<br />

šuma pričinjava tajanstvenom. Najveća se<br />

tajna ipak krije na kraju puta, gdje se nalaze<br />

otvori nekadašnjih rudnika ugljena.<br />

Iako je ugljena bilo samo u tankim slojevima,<br />

ipak ga se iskopavalo. Navodno su<br />

još poslije Drugog svjetskog rata u rudnike<br />

dolazili kovači iz udaljenih istarskih mjesta<br />

i noću potajno kopali ugljen. Odmah<br />

do ugljenokopa nalazi se vodopad Mala<br />

Peć, čiji se izgled mijenja <strong>za</strong>visno o količini<br />

vode. I<strong>za</strong> velikih kiša kada je korito puno,<br />

voda se obrušava preko visoke stijene. Za<br />

nižeg vodostaja, pronalazi put kroz pukotinu<br />

u podnožju stijene gdje izbija u velikom<br />

mlazu.<br />

Kanjoni Rečine i Drage <strong>za</strong>vršavaju jedan<br />

do drugog, na istočnom kraju Buzetske<br />

kotline. Neposredno uz sutok bujica nalazi<br />

se jako krško vrelo Tombasin. To je prostrano<br />

udubljenje u zemlji iz kojeg voda izbija<br />

samo poslije kiše, no zvuk žuborenja dopire<br />

iz njega i onda kada vode na površini<br />

nema. Nekada su djecu strašili pričama da<br />

u dubinama Tombasina žive «malići», vilenjaci<br />

koji ondje sviraju na glazbalima. Vode<br />

dviju bujica i vrela Tombasina od ovog<br />

mjesta teku dalje jednim koritom, a rijeka<br />

na svom dugom putu do ušća nosi naziv<br />

Mirna.<br />

eko<strong>revija</strong>

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!