Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
lja, proučava i iskorištava - znanstvenim,<br />
nobrazovnim i općenito govoreći kulturološkim<br />
cjelovito naslijeđe određene <strong>za</strong>jednice,<br />
uključujući cijeli prirodni ambijent<br />
i kulturni milje. <strong>Eko</strong>muzej je tako nositelj<br />
općeg sudjelovanja u planiranju <strong>za</strong>jednice<br />
i njenog razvoja.“ 2004.godine u Trentu,<br />
sudionici radionice Europske mreže ekomuzeja,<br />
usvajaju ovu definiciju: „...dinamič-<br />
ki način na koji određena <strong>za</strong>jednica čuva,<br />
interpretira i upravlja vlastitom baštinom<br />
u pravcu održivog razvoja.....uvijek baziran<br />
na dogovoru, odnosno suglasnosti<br />
<strong>za</strong>jednice u kojoj djeluje.“ Tomislav Šola<br />
:“...gravitacijsko središte <strong>za</strong>jednice, mjesto<br />
gdje uvire i odakle se osnažuje cjelokupni<br />
identitet <strong>za</strong>jednice.“ Dragana Lucija Ratković:“...živ,<br />
interdisciplinarni muzej koji čuva,<br />
vrednuje i pokazuje manifestiranje čovjeka<br />
u vremenu i prostoru, njegovu interakciju<br />
s prirodom i socijalnim okruženjem, te<br />
koji uključuje ukupnu populaciju određene<br />
<strong>za</strong>jednice u proces vlastitog razvoja...“<br />
Amareswar Galla :“...dinamičan način na<br />
koji lokalna <strong>za</strong>jednica čuva, interpretira<br />
i upravlja svojom baštinom, tradicijom i<br />
identitetom u cilju održivog razvoja.“<br />
U listopadu 2003., na Općoj skupštini<br />
UNESCO-a prihvaćena je Konvencija <strong>za</strong><br />
<strong>za</strong>štitu nematerijalne kulturne baštine.<br />
Prihvatile su je mnoge države, dakako, i Hrvatska.<br />
Na UNESCO-vom popisu svjetske<br />
nematerijalne kulturne baštine uvršteni<br />
su Festa sv. Vlaha, naše čipke (lepoglavska,<br />
98<br />
bračka i hvarska ), dvoglasje tijesnih intervala<br />
Istre i Hrvatskog Primorja, izrada drvenih<br />
igračaka iz Hrvatskog <strong>za</strong>gorja, ljelje iz<br />
Gorjana, križni put s otoka Hvara, zvončari<br />
iz Kastva. Mi imamo i najviše <strong>za</strong>štićenih<br />
kulturnih fenomena u Europi. Ispred nas<br />
su samo Kina, Japan i Koreja. A još mnogo<br />
toga imamo ponuditi. Za ekomuzeje<br />
danas postoje razne sintagme: muzej na<br />
otvorenom, otvoreni muzej, integralni<br />
muzej , selo muzej, etno park...Nema ni jedinstvenog<br />
recepta <strong>za</strong> uspostavu i razvoj<br />
ekomuzeja jer socijalne, političke i ekološke<br />
okolnosti mogu biti specifične.<br />
Francuzi su i ovdje bili pioniri pa pristojnost<br />
nalaže da se prošetamo nekim francuskim<br />
ekomuzejom. Izbor je vrlo osoban.<br />
Priča je ovo o kolijevci „divova“ na moru,<br />
najprestižnijh prekooceanskih brodova<br />
dvadesetog stoljeća, o moru i brodarstvu,<br />
<strong>za</strong>jednici škverana, životu na dokovima,<br />
o aeronautici dva puta<br />
potpuno razrušenog grada,<br />
i obnovljenog, priča<br />
o Saint-Na<strong>za</strong>ireu. Na Les<br />
chantiers de L’ Atlantique<br />
su izgrađeni slavni brodovi,<br />
Ile de France, Normandie,<br />
France, Queen Mary<br />
2, podmornica Espadon<br />
(prva došla do Sjevernog<br />
pola), prvi hidroavioni,<br />
a tu je stvaran i Airbus .<br />
Kompetentni vodič će<br />
svakom posjetitelju podariti razgledanje<br />
iz snova. S kacigom na glavi gledat ćemo<br />
rad <strong>za</strong>varivača, slušati glazbu i šapat iz<br />
luksuznih brodskih kabina, <strong>za</strong>plesati s<br />
putnicima treće klase, a to su uvijek bili<br />
emigranti, gledati filmove o putovanjima<br />
slavnih brodova... Ovaj bi ekomuzej trebao<br />
biti uzor našim muzeolozima jer smo i mi<br />
zemlja okrenuta moru, barem nekad bili.<br />
HRVATSKI EKOMUZEJI<br />
Koliko nam je poznato, jedini ekomuzeji<br />
koji su <strong>za</strong>živjeli u svojoj lokalnoj <strong>za</strong>jednici<br />
kod nas su <strong>Eko</strong>muzej Kuća o batani<br />
u Rovinju i <strong>Eko</strong>muzej čipke i čipkarstva u<br />
Lepoglavi .Nekoliko ih je na dobrom putu<br />
(u Komiži, Taru, Rakovici), ali u formi nevladinih<br />
udruga jer u Hrvatskoj ne postoji<br />
legalni okvir <strong>za</strong> ekomuzeje.<br />
Nekoliko je naših muzeja od 1977. godine<br />
ulazilo u najuži izbor <strong>za</strong> nagradu Europski<br />
muzej godine koju dodjeljuje Europski<br />
muzejski forum. To su Kuća Vlahe Bukovca<br />
iz Cavtata, Muzej seljačke bune iz Gornje<br />
Stubice, Kuća o batani...Procjenjivala se<br />
inovacija muzejskog projekta, njegov utjecaj<br />
na nacionalnom ili internacionalnom<br />
muzejskom području, maštovita interpretacija<br />
i prezentacija, ugodnost ambijenta,<br />
potrebe posjetitelja, njihova edukacija, financijska<br />
konstrukcija, marketing...<br />
Najljepše muzejske projekte u Hrvatskoj<br />
je osmislila Dragana Lucija Ratković<br />
i njezina tvrtka Muze. Kuća o batani, Muzej<br />
čipke i čipkarstva u Lepoglavi, Kuća<br />
A.G.Matoša u Tovarniku, Kuća tartufa u<br />
Buzetu, Kuća maslinovog ulja u Taru, Ogulinski<br />
festival i Ivaninu kuću bajki u Ogulinu...djelo<br />
su ove povjesničarke umjetnosti,<br />
inspektorice <strong>za</strong> baštinu, a od 2009. godine,<br />
predsjednice Asocijacije pomorskih mu-<br />
eko<strong>revija</strong>
Change language