Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
ninom Piz<strong>za</strong>lto, krška polja poznata pod<br />
imenom Alti Piani Mggiori d’Abruzzo povezuju<br />
Majellu s planinama Pizzi i Secine.<br />
Raznolikost krajobra<strong>za</strong>, bogatstvo prirode<br />
i tragovi ljudskog boravka čine Majellu<br />
privlačnom <strong>za</strong> planinske šetnje, no pristup<br />
vršnim dijelovima nije jednostavan. Najviša<br />
asfaltna cesta vodi do skijališta na Majelletti<br />
na visini od tisuću osamsto metara.<br />
No to nije dovoljno visoko i dovoljno blizu<br />
da bi se u jednom danu popeli na najviši<br />
vrh Monte Amaro i spustili s njega. Planinarske<br />
staze su prilično neprimjetne, obrasle<br />
u travu ili <strong>za</strong>sute kamenjem, a putokazi<br />
i oznake nečitljivi. Oni koji se ipak <strong>za</strong>pute<br />
prema vrhovima Majelle, uživat će u divljini<br />
i pustoši planine i vjerojatno neće sresti<br />
nikoga osim divoko<strong>za</strong>.<br />
Ljeto je najbolje vrijeme <strong>za</strong><br />
planinarenje, a proljeće i jesen<br />
idealni su <strong>za</strong> posjet selima<br />
i nastambama pustinjaka<br />
u nižim predjelima. U svako<br />
doba godine treba nositi gojzerice,<br />
udobnu sportsku odjeću<br />
i duge hlače <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu od<br />
uboda insekta i trnja. Dobro<br />
je ponijeti zemljopisnu kartu,<br />
ruksak, čuturicu s vodom,<br />
hranu i osnovni pribor <strong>za</strong> prvu<br />
pomoć.<br />
Tijekom proteklih stoljeća<br />
različite ljudske djelatnosti na<br />
prostoru Majelle dovele su do izumiranja<br />
velikih divljih preživača, dok su druge lovne<br />
životinje postajale sve rjeđe i ograničene<br />
na sve manja i manja područja. Posljednja<br />
divoko<strong>za</strong> kao i <strong>za</strong>dnji primjerci jelena<br />
i srndaća ubijeni su u 19. stoljeću. Ostalo<br />
je nekoliko medvjeda koji su preživljavali<br />
u nepristupačnim šumskim predjelima.<br />
Podjednaka sudbina <strong>za</strong>desila je i vidre. Vukovi<br />
su uspjeli preživjeti u promijenjenim<br />
uvjetima <strong>za</strong>hvaljujući većoj prilagodljivosti<br />
i obilju plijena, naročito ovaca.<br />
Nakon osnivanja parka na Majellu su ponovno<br />
naseljene iščezle životinje i osigurani<br />
su uvjeti <strong>za</strong> njihovo preživljavanje. Do<br />
te velike promjene došlo je <strong>za</strong>hvaljujući<br />
ponajprije povećanju svijesti o važnosti<br />
njihove <strong>za</strong>štite među lokalnim stanovništvom<br />
ali i velikim naporima državne šumarije,<br />
NP Abruzzo, WWF-a, Alpinističkog<br />
save<strong>za</strong> Italije i lokalnih <strong>za</strong>jednica Lama<br />
94<br />
dei Peligni, Palombaro, Fara San Martino<br />
i Sant’Eufemia a Majella. Samo dva desetljeća<br />
nakon osnivanja, divlja prostranstva<br />
parka obilježuje iznimno vrijedna i rijetka<br />
baština bioraznolikosti koja obuhvaća preko<br />
78% vrsta sisavaca Abruz<strong>za</strong> te preko<br />
45% vrsta sisavaca Italije. <strong>Eko</strong>loško značenje<br />
pridaje mu blizina nacionalnih parkova<br />
Gran Sasso i Abruzzo te regionalnog parka<br />
Sirente-Velino koja omogućuje slobodno<br />
kretanje najrjeđih i najugroženijih životinja<br />
u potrazi <strong>za</strong> novim staništima.<br />
Danas u parku živi petnaest do dvadeset<br />
mrkih medvjeda, oko petsto jelena, šesto<br />
srna i tristo divoko<strong>za</strong> koje se prirodno razmnožavaju.<br />
Šest ili sedam čopora apeninskih<br />
vukova odučilo se od uzimanja hrane<br />
sa smetlišta i vratilo se svojim starim običajima<br />
lova na obilni prirodni plijen. Vidra,<br />
najskrovitija životinja parka, viđa se u rijekama<br />
Orfento i Orta, a ponekad i u vodama<br />
rijeka Vella i Aventino. Duboki i surovi<br />
vapnenački kanjoni na Majelli idealna su<br />
staništa surog orla, crvenokljune i alpske<br />
galice, planinskog puzgavca, sivog sokola<br />
i rijetkog planinskog sokola. Na vršnoj<br />
visoravni i u borovim šumama živi zmija<br />
otrovnica planinski žutokrug, alpska zeba,<br />
planinski popić i planinska voluharica. Park<br />
je u čitavoj europskoj sredozemnoj regiji<br />
ostao jedinim utočištem ptice šareni kulik.<br />
U njemu žive endemične vrste kornjaša i<br />
skakavaca koje se drugdje ne mogu naći,<br />
te sedamsto vrsta noćnih i preko sto vrsta<br />
dnevnih leptira.<br />
Osim životinjskim, nacionalni park Majella<br />
obiluje izvanredno bogatim i raznolikim<br />
biljnim svijetom s preko dvije tisuće različi-<br />
tih vrsta. U njemu je <strong>za</strong>stupljeno 67% flore<br />
Abruz<strong>za</strong>, 36% talijanske flore i 22% europske<br />
flore, stoga je stoga vrlo značajan <strong>za</strong><br />
ekološku ravnotežu čitavog apeninskog<br />
prostora. Budući da se nalazi na najjužnijem<br />
dijelu europske alpske regije, u njemu<br />
se susreću i isprepliću genetički tokovi od<br />
velike okolišne i fitogeografske vrijednosti.<br />
Šumski krajolik parka predstavljaju različite<br />
listopadne šume umjerenog klimatskog<br />
pojasa: submediteranski hrast, bukva, cer<br />
i bre<strong>za</strong>. Bukove šume obilježuju prirodni<br />
krajolik do visine od 1700 m. Često su obogaćene<br />
tisom, božikovinom, oskorušom,<br />
javorom, cerom, crnim grabom, jasenom<br />
i divljim voćkama. U pojasu između 1700<br />
i 2300 m prostiru se najveća staništa alpskog<br />
bora unutar Apenina.<br />
Njega često prate druge grmolike<br />
vrste kao što su klečica,<br />
alpska oskoruša, medvjedka<br />
i borovnica. Vegetaciju planina<br />
obogaćuju i mnoge sredozemne<br />
vrste. U najtoplijim<br />
područjima Majelle svoju sjevernu<br />
granicu rasprostiranja<br />
dosižu hrast crnika i napuljski<br />
javor. Kao relikt iz davnih<br />
vremena, bre<strong>za</strong> raste u dolini<br />
Macchialunga kod Fara San<br />
Martino <strong>za</strong>jedno s geobotanički<br />
važnim vrstama kao što<br />
su crna kozja krv, borovnica i<br />
gospina papučica. Nepristupačne stijene<br />
u klancu Fara San Martino jedino su mjesto<br />
gdje raste i rijetki crni bor.<br />
Na vrhovima i visoravnima koje su dobar<br />
dio godine prekriveni snijegom svoja idealna<br />
staništa pronašle su mnoge biljne vrste<br />
koje su na Majellu dospjele <strong>za</strong> vrijeme<br />
ledenog doba dok je velik dio Jadrana bio<br />
suh. Genetička izolacija nakon povlačenja<br />
ledenjaka dovela je do izdvajanja izvornih<br />
vrsta u nove endemske ili subendemske<br />
podvrste koje danas čine neprocjenjivo<br />
prirodno nasljeđe. Njima pripadaju posebne<br />
apeninske vrste i podvrste ljubice, žabnjaka,<br />
runolista, encijana i mnoge druge.<br />
Zanimljiv krajolik predstavljaju šume Sv.<br />
Antonija koje prekrivaju oko 80 ha obronaka<br />
u podnožju planine Piz<strong>za</strong>lto. Sastoje<br />
se od impresivnih starih bukava, a oblikovane<br />
su dugotrajnom ispašom stoke. One<br />
su klasični primjer ekološki kompatibilnog<br />
eko<strong>revija</strong>
Change language