Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

REPORTAŽE I PRIKAZI
Priča o koprivi
Tekst i foto: Jasna Sruk Vlah / Jasna Sruk Vlah, Mario Đurasović
Samozatajnu, skromnu, gotovo neuglednu
biljku mnogi tretiraju kao
korov. Na prvi je pogled odbojna zbog
svojih žarnica, dlačica na listovima i stabljici
koje u dodiru s kožom izazivaju žarenje,
no zapravo je prava mineralna i vitaminska
„bomba“.
Rijetko je, nažalost, koristimo svježu, netom
ubranu, no za njezinim industrijskim
pripravcima često posežemo na policama
trgovina i drogerija.
Tom samoniklom biljkom s brojnim ljekovitim
svojstvima hranili su se, i svoje tijelo
snažili, ljudi davno prije nego je kronobiologija
postala priznata i poznata znanost,
a mediji nas počeli zasipati naputcima o
proljetnom čišćenju organizma, izbacivanju
štetnih tvari skupljenih tijekom zime,
detoksikaciji…
Kopriva je rasprostranjena po cijelom
svijetu, a žaoke je čuvaju od istrebljenja,
bez njih bila bi idealna zdrava hrana svim
životinjama. Njemački botaničar Brunfels
zahvaljuje Božjoj moći što je „tako prezrenoj
biljci dao sposobnost da se sama brani
kako bi radi poniženja oholih i velikih dobila
prednost pred prekrasnim ljiljanima i
narcisama“.
U svojim je zapisima spominju Hipokrat i
Horacije, a Plinije kaže da proljetna konzumacija
mlade koprive čuva zdravlje tijekom
cijele godine. Kuhali su je i Grci i Rimljani, a
Egipćani su je kultivirali kao povrće.
Povrtlari je danas koriste kao prirodni
insekticid. Vodom, u kojoj su se nekoliko
dana namakale koprive, prska se povrće te
se, bez kemikalija i drugih štetnih tvari, štiti
od nametnika.
Koriste se svi dijelovi biljke i to tijekom cijele
godine. Lišće se sabire ljeti, a korijen je
najbolje izvaditi u proljeće ili ujesen.
Kopriva niče u rano proljeće. Sok, iscijeđen
iz svježe ubranih listova, pročišćuje krv
pa je koristan kod kožnih bolesti, akni i bubuljica.
Osim soka, koristi se i čaj od svježih
ili suhih listova. On pridonosi stvaranju
crvenih krvnih zrnaca, olakšava opskrbu
tijela kisikom te tako štiti od slabokrvnosti i
pomaže u borbi protiv infekcija, afti ili upa-
92
la desni. U kombinaciji s drugim ljekovitim
biljem koristi se i u liječenju leukemije.
Zbog antibakterijskog djelovanja koprive,
prije pronalaska hladnjaka, u njezino se
lišće umatalo meso i riba.
Žarenjem, po kojemu najčešće pamtimo
susret s koprivom, liječi se artritis i reuma.
Peckanje tijela koprivom, zvano urtikacija,
stari je ruski običaj za poticanje krvotoka.
Za širenje koprive na sjever zaslužni su, navodno,
Cezarovi vojnici, koji su je koristili za
održavanje topline te su je nosili sa sobom
da ih grije tijekom hladnih zima.
Nije poznato jesu li koprivu rabili na engleskom
dvoru, ali jedan bi recept, da su ga
poznavali na dvoru kralja Georga VI., ostao
zabilježen u povijesti. Naime, mucanje se,
kažu, liječi tako da se pet do šest kapi svježeg
soka koprive pet puta dnevno stavlja
pod jezik. Isti recept djeluje i protiv straha.
U prošlomu stoljeću jela od koprive pripremali
su uglavnom siromašnija domaćinstva.
Danas se mnogi ukusni recepti
nastoje otrgnuti zaboravu. Dodamo li koprive
tradicionalnim zagorskim štruklima,
koje su, proglasom Ministarstva kulture,
upisani u Registar zaštićenih kulturnih dobara
RH, dobit ćemo jedinstvenu deliciju.
Stablo koprive može narasti do 150 centimetara.
Još u brončanom dobu iz njih su
vadili vlakna za izradu tkanine i užadi.
Poput košuljica koje svojoj braći plete
Elza u Andersenovim Divljim labudovima,
neki dijelovi narodnih nošnji u Hercegovini
i Dalmaciji izrađeni su od tkanine, mekše i
prozračnije od pamučne, dobivene od koprive.
Na prvi je pogled neugledna, na prvi
dodir prijeteći žari, no kada joj se pronikne
u dušu, kopriva je čista suprotnost - ljekovita,
zdrava, široke uporabe.
Po svemu sudeći, kopriva je žarila i ljudsku
maštu. Njemački renesansni slikar Albrecht
Dürer bio je toliko zadivljen ovom
ekorevija