Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Eko revija broj 32 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
modela korištenja krajolika koji ne uništava<br />
prirodne izvore već pridonosi njihovom<br />
očuvanju.<br />
Bogatstvo parka ne čini smo divlja priroda<br />
već i povijesna i kulturna ostavština.<br />
Područje Majelle nastanjeno je još od paleolitika<br />
o čemu svjedoče kamene alatke<br />
pronađene na arheološkim nalazištima<br />
Valle Giumentina, Grotta degli Orsi i Grotta<br />
dell Colle. Iz kasnijih povijesnih razdoblja<br />
sačuvala su se utvrđena srednjovjekovna<br />
naselja, vrijedne romaničke crkve i samostani<br />
kao što su San Clemente a Casauria,<br />
San Liberatore a Majella, San Salvatore<br />
a Majella, San Tommaso di Paterno i San<br />
Martino u istoimenom kanjonu, dok se na<br />
osamljenim mjestima kriju pustinje od kojih<br />
su najpoznatije Santo Spirito a Majella,<br />
San Bartolomeo, Sant’Onofrio, San Angelo<br />
i San Giovanni.<br />
Neke utvrde davno su napuštene i od<br />
njih su ostale samo romantične ruševine, a<br />
neke su kasnije postale sastavni dio naselja.<br />
Uz rubne dijelove parka mnoga mjesta<br />
još uvijek su opasana starim bedemima<br />
koji pridonose slikovitosti krajobra<strong>za</strong>, a u<br />
palačama i dvorcima uređeni su muzeji i<br />
galerije. Na sjevernom kraju parka, na vrhu<br />
strmog brda iznad Serramonacesce, stoje<br />
ruševine utvrde Menardo s koje se nadaleko<br />
pružaju lijepi pogledi. Na <strong>za</strong>padnim<br />
obroncima Majelle, nad dolinom Peligna,<br />
smjestio se ljupki gradić Pacentro sa srednjovjekovnom<br />
utvrdom na vrhu. Njezini<br />
tornjevi strše visoko u zrak i vidljivi su<br />
izdaleka.<br />
U svakom gradiću i selu nalazi se po nekoliko<br />
crkava. Neke su vrlo stare, no često<br />
su stradavale u potresima pa su obnovljene<br />
u baroknom stilu. Mnoge od njih krase<br />
vrijedni spomenici: romanički reljefi na<br />
portalu, gotičke freske na zidovima, srednjovjekovna<br />
raspela ili renesansne kamene<br />
rozete. Jedna od vrjednih crkava je San Tommaso<br />
iz 12. stoljeća u malom selu istog<br />
imena u sjevernom dijelu parka. Na arhitravu<br />
glavnog ula<strong>za</strong> sačuvan je reljef Krista<br />
s Apostolima, dok se u unutrašnjosti crkve<br />
kriju freske naslikane u vrijeme izgradnje.<br />
Divlji i nepristupačni predjeli Majelle stoljećima<br />
su privlačili pustinjake koji su na<br />
nevjerojatnim mjestima, u vrletnim stijenama<br />
kanjona izdubli nastambe <strong>za</strong> svoj<br />
isposnički život. Eremo di Santo Spirito<br />
jedna je od najvećih i najbolje očuvanih<br />
pustinja Abruz<strong>za</strong>. Pravo je arhitektonsko<br />
remek-djelo a sastoji se od crkve i redovničkih<br />
ćelija uklesanih u stijenu, međusobno<br />
pove<strong>za</strong>nih uskim prolazima, strmim<br />
stepenicama i balkonima. U dnu obližnjeg<br />
kanjona krije se manja ali podjednako privlačna<br />
pustinja San Bartolomeo. Do nje se<br />
spušta sta<strong>za</strong> od ruba visoravni do kamenih<br />
stepenica koje vode kroz otvor u stijeni.<br />
S druge strane otvora nastavlja se uski<br />
i dugački prirodni balkon iznad kojega se<br />
poput strehe nadvila stijena. Na njegovom<br />
kraju stoji mala crkvica u kojoj izvire voda<br />
«ljekovite moći».<br />
U parku se nalaze tri posjetiteljska centra,<br />
dva botanička vrta, pet rezervata faune,<br />
desetak informacijskih punktova i petnaestak<br />
muzeja.<br />
U posjetiteljskom centru «Paolo Barrasso»,<br />
u gradiću Caramanico Terme, uređen<br />
je prirodoslovno- arheološki muzej. U prirodoslovnom<br />
dijelu predstavljeni su geologija<br />
i fosili pronađeni na Majelli, prirodne<br />
osobitosti doline Orfento (stijene, bukove i<br />
borove šume) te rekonstrukcija prirodnog<br />
staništa vidre.<br />
Arheološki dio posvećen je nalazima<br />
sjevernog predjela Majelle iz razdoblja<br />
od gornjeg paleolitika do rimskog doba.<br />
Nedaleko Caramanico Terma, u malom<br />
mjestu Sant’Eufemia a Majella, nalazi se<br />
posjetiteljski centar s botaničkim vrtom<br />
«Daniela Brescia».<br />
Botanički vrt je osnovan 2001. godine<br />
<strong>za</strong>hvaljujući potpori Europske <strong>za</strong>jednice.<br />
Prostire se na površini od 43.000 m² na<br />
nadmorskoj visini od devetsto metara i<br />
REPORTAŽE I PRIKAZI<br />
u njemu se uzgaja preko petsto različitih<br />
vrsta cvijeća koje raste u parku i drugdje<br />
u središnjim Apeninima. Simbol vrta je endemska<br />
podvrsta Soldanelle minime koja<br />
se može naći samo na nekoliko mjesta na<br />
Majelli.<br />
Posjetiteljski centar «Maurizio Locati» u<br />
Lama dei Peligni sastoji se od muzeja, botaničkog<br />
vrta, avijarija i rezervata faune. U<br />
prirodoslovnom dijelu muzeja prika<strong>za</strong>n<br />
je stjenoviti krajobraz s životinjama koje<br />
u njemu žive, a posebni odjel posvećen<br />
je divoko<strong>za</strong>ma Abruz<strong>za</strong>. U arheološkom<br />
dijelu muzeja predstavljena je prošlost<br />
istočnog dijela Majelle od pretpovijesti do<br />
naših dana. Botanički vrt «Michele Tenore»<br />
osnovan je 1995. godine i danas u njemu<br />
raste preko petsto biljnih vrsta na površini<br />
od oko 9000 m². Za simbol vrta i<strong>za</strong>brana je<br />
Centaurea tenoreana, vrsta zečine koja je<br />
svoje ime dobila po napuljskom botaničaru<br />
koji ju je otkrio. Ta endemska vrsta raste<br />
na suhim i kamenitim livadama istočne<br />
Majelle i na brdu Morrone.<br />
Kada su nakon osnivanja parka na Majellu<br />
ponovno naseljene divlje životinje <strong>za</strong><br />
njih je trebalo osigurati utočišta na kojima<br />
će se u miru moći razmnožavati, odrastati i<br />
oporavljati se ozlijeđene životinje.<br />
U Lama dei Peligni osnovan je rezervat<br />
<strong>za</strong> divokoze, u Serramonacesci rezervat<br />
<strong>za</strong> srne, u Ateleti rezervat <strong>za</strong> jelene, u Caramanico<br />
Terme rezervat <strong>za</strong> vidre dok je<br />
u Pretoru osnovan rezervat <strong>za</strong> vukove. Uz<br />
stručno vodstvo, posjetioci mogu ući u<br />
pojedine dijelove rezervata i promatrati<br />
životinje koje su na europskim prostorima<br />
postale prava rijetkost.<br />
eko<strong>revija</strong> 95