ovde - Portal kulture Vojvodine

ïñtérkûltúråłna ìsträživanjá
di ra bi ti či nje ni ca (ni je dan ni dru gi kao da ne go vo re u svo je ime, ne go kao da pro go va raju
iz ob ve ze pre ma vi šim vri jed no sti ma, tj. vi še su gla sno go vor ni ci ne go go vor ni ci). Za što?
Na pr vi po gled se mo že ste ći do jam da se But ko vić i Pan čić kao od va žni ar bi tri odazi
va ju ape li ma ka kve smo ra ni je re pre zen ti ra li kroz ci ti ra nje Du brav ke Ugre šić i Mi li vo ja
So la ra, no njih dvo ji ca svo jom opreč no šću vi še pri do no se kon fu zi ji ka kvu je opi sao Damian
Thomp son u knji zi Kon tra zna nje, pre ma ko joj ne i sti ne, kva zi či nje ni ce i dez in for maci
je rav no prav no su po sto je s isti nom, či nje ni ca ma i in for ma ci ja ma, dje lu ju ći i ob li ku ju ći
svi je(s)t jed na ko utje caj no i uvjer lji vo. U ovom slu ča ju, vra ti mo li se na Com pag no na,
si tu a ci ja je da le ko kom plek sni ja: na te me lju če ga po u zda no i eg zakt no mo že mo utvr di ti
da je su vre me na hr vat ska knji žev nost ge ne ral no iz vr sna ili ka ta stro fal na? Od no sno, koja
su upo ri šta bi lo But ko vi će ve, bi lo Pan či će ve ka te go rič ne „isti ni to sti”? Ta di le ma se do
pa ra dok sa utje lo vlju je u prak si sa mo jed ne oso be ko ja slje de ćim pri mje rom ve leb no afirmi
ra Thomp so no vo „do ba kon tra zna nja”: knji žev nik Mi ljen ko Jer go vić u ese ji stič koj će
se ko lum ni Jutarnjeg lista osvr nu ti na dje lo ži vu ćeg hr vat skog knji žev nog kla si ka kao na
ri je dak bi ser istin ske umjet nič ke kva li te te u mo ru ma ne ken ske pro ze i me đu sme ćem šti va
za pla žu, no sve ga ne ko li ko mje se ci ka sni je na mar gi na ma iste ti sko vi ne, Jutarnjeg lista, bit
će ob ja vlje na krat ka vje sti ca s pro mo ci je naj no vi je knji ge upra vo ta kve jed ne no tor ne mane
ken ke, či je će šti vo upra vo isti Mi ljen ko Jer go vić pred sta vi ti kao do bro do šlo osvje že nje
u hr vat skoj knji žev no sti, ko ja se – ci ti ra ga no vi nar – is pi su je s aka dem skih vi si na, za vječnost,
bez či ta te lja na umu, do sad no i pre ten ci o zno, mr tvo i ap strakt no, iz rav no za ka non.
Iako si Butković i Pančić argumentima mogu dati za pravo kada poantiraju generalnu
ocjenu o hrvatskoj književnosti – Pančić uspoređuje dvije književnosti koje su se donedavno
ispreplitale, a i danas dijele gotovo sličan povijesni put i opću situaciju, te se svojim
perspektivama nadopunjuju, dok Butković književne suvremenike odmjerava valjda s Krležama
i Marinkovićima – šire razmatranje upozorava da su u temelju u krivu. Zašto ih onda
ipak iznose? Točnije, njihovo je pravo da ih iznesu, ali zašto tako kategoričnim tonom?
Po seg ne mo li za Ži že ko vim Sublimnim objektom ideologije, mo gli bi smo (sa mo)uvjere
nost spo me nu tih auto ra oci je ni ti po sti de o lo škom: zna ju što či ne, ali ipak to či ne. Zna ju
da su su do vi ova kvog ti pa re la tiv ni, ali ih ipak iz no se ka te go rič no i ul ti ma tiv no 4 . Vi še se ne
vje ru je u ide o lo šku isti nu, ali ipak se ži vi po nje nim dik ta ti ma – vi še se ne vje ru je u sta tič ni
i mo no lit ni knji žev no-vri jed no sni su stav ko ji bi de le gi ra ni ar bi tar dis kur ziv nim me ha nizmi
ma us po sta vlja nja mo ći re pre zen ti ra ne kroz nad re đe ni ka non fik si rao u oko šta li po re-
4 Što vi še, But ko vić je je dan od ključ nih ure đi va ča me di ja (Jutarnji list), ko ji go to vo u ci je lo sti vi še kre i ra
ne go što re flek ti ra hr vat sku me dij sku stvar nost/sli ku, ukju ču ju ći i sli ku hr vat ske knji žev ne sce ne – upra vo
Jutarnji list je ma hom bi ra no is pro mo vi rao od re đe ne su vre me ne hr vat ske auto re i us po sta vio su vre me ni
knji žev ni ka non/mainstream, ko ji But ko vić sa da ovim pa su som opo vr ga va kao bez vri je dan i la žan (?).
103