ovde - Portal kulture Vojvodine

ku rent ni ji ka pi tal na še ga kul tur no ga iden ti te ta u od no su na nad na ci o nal na mje ri la – bi lo
da su europ ska, bi lo da je ri ječ o pi ta nju što osta je za vječ nost. Pan čić od mje ra va srp sku
knji žev nost ne čim pri bli žnim i bli skim, a ipak – či ni se – od mi ču ćim na spram srp ske književ
no sti u stag na ci ji izo la ci je.
To stremljenje sustizanju dinamike i vrednota, koje nameću centri uzeti za uzor kulture
kao da se s ovih prostora poduzimaju s ambicijom postizanja „ontološke sigurnosti” vlastita
identiteta, pokušavajući se osnažiti i učvrstiti, premda se praktično zapravo samo potkopavajući
19 . Takvim se vrijednosnim odmjeravanjem reflektira evidentni osjećaj vlastite rubnosti
i proizlazeće inferiornosti uz strah od isključenosti i zaostalosti, a u današnje vrijeme euroskepticizma
i antiglobalističkih paranoja uz strah od pregaženosti, utopljenosti i izbrisanosti.
Dakako da ni izostanak samopreispitavanja „vanjskim” mjerilima ne vodi dobrome:
glasoviti primjer određivanja vlastite kulture drugom kulturom jest tekst „O Njemačkoj”
Germaine de Stael iz 1813. godine. Prema navodu Viktora Žmegača, „francuski intelektualci
pozdravili su to djelo kao ‘sjajnu kulturnopovijesnu raspravu’ koja otvara posve nove
vidike, upozoravajući tako domaću javnost da je dotad bila zaokupljena na zatucan način
gotovo isključivo sama sobom. Bez dvojbe, razumni Francuzi shvatili su namjeru svoje zemljakinje
da ih suoči s kritičkim zrcalom”.
Una toč kom plek snim tu ma če nji ma kul tu re, u po pu lar noj, sva ko dnev noj prak si mi je
do i sta do ži vlja va mo kao sli ku ili je svo di mo na sli ku u ko joj se por tre ti ra naš iden ti tet, a
uko li ko je ipak ma glo vit, on da ba rem su bjekt nost. „‘O Nje mač koj’” je, ka že Žme gač, „klasi
čan do ka zni tekst u po vi je sti ima go lo gi je, to jest pro u ča va nja ‘sli ka’ o ne kom stra nom
na ro du, nje go vu men ta li te tu i hi sto rij skom zna če nju. Pre dodž be ni kon cen trat bi la bi prava
ri ječ. Ta kvi sa že ci sa dr že, da ka ko, i sku pi ne ste re o ti pa. U vul ga ri zi ra nim ob li ci ma od
kon cen tra ta osta je sa mo kli še i zi ran uzo rak, po zi tiv na ili ne ga tiv na pred ra su da”.
19 U ro ma nu Kao da me ne ma Sla ven ke Dra ku lić na ci o nal ni iden ti tet se osna žu je – si lo va njem. U sje ni
te stra ho te je i auto ri či na sim bo lič ka po ru ka: ko lek tiv ni iden ti te ti na ovim pro sto ri ma na pro sto je su nešto
re pre siv no te se pro vo de men tal nim si lo va njem. Ilu zor no sti i ap surd no sti ta kve po li ti ke i stra te gi je
auto ri ca na kra ju ro ma na od go va ra ra zor no ba nal nim rje še njem: po to mak si lo va ne že ne ra đa se kao
Šve đa nin. Ko ji je on da nje gov iden ti tet? U mrač noj, ali ne po zna toj taj ni ili...? I knji žev nik i ko lum nist
An te To mić ne ri jet ko sub ver zi ra „iden ti tet ni fun da men ta li zam” na ovim pro sto ri ma: u jed noj ko lum ni
na vo di da mu se u ži vo tu baš ni šta ne bi pro mi je ni lo da se na ovim pro sto ri ma na sta vi lo ži vje ti u toj
ta ko „mr skoj Ju go sla vi ji”: pla ćao bi po rez, ra dio bi po sao ko ji bi ga za pao, osno vao obi telj... Na dru gom
mje stu, od go va ra ju ći euro skep ti ci ma ko ji su se upla ši li gu bit ka hr vat skih iden ti tet nih obi ljež ja po inte
gra ci ji u Europ sku uni ju, na vo di da je smje sta spre man mi je nja ti hr vat sku kul tu ru van da li zma i hu ligan
stva za europ sku kul tu ru re da i pro pi sa.
113