3933 PROSTORNI PLAN UREÄENJA GRADA BAKRA - Multilink
3933 PROSTORNI PLAN UREÄENJA GRADA BAKRA - Multilink
3933 PROSTORNI PLAN UREÄENJA GRADA BAKRA - Multilink
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>PROSTORNI</strong> <strong>PLAN</strong> UREĐENJA<br />
GRAD BAKAR<br />
Izmjene morske vode<br />
Na ulazu u Bakarski zaljev postoje značajne rezidualne struje koje ukazuju na izmjenu vode s<br />
Riječkim zaljevom. Brzina izmjene varira i ovisi prvenstveno o dotoku slatkih voda i brzini<br />
vjetra. U površinskom sloju zaslađena voda izlazi iz Bakarskog zaljeva te se pojavljuje<br />
kompenzacijsko strujanje u donjim slojevima, usmjereno prema unutrašnjosti Bakarskog<br />
zaljeva.<br />
Vrijeme izmjene vode u akvatoriju procijenjeno je na osnovu mjerenja na ulazu u zaljev i<br />
iznosi 1-30 dana (u prosjeku 4 dana), ovisno o hidrometeorološkim prilikama. U zaklonjenim<br />
dijelovima zaljeva ovo vrijeme je vrlo vjerojatno znatno duže.<br />
1.2.1.5. Zemljopisna obilježja<br />
Područje Grada Bakra sastoji se od četiri izrazite i međusobno različite prirodno-zemljopisne<br />
cjeline, i to:<br />
- akvatorij i kontaktno obalno područje,<br />
- unutrašnja flišna udolina,<br />
- raščlanjena zona vapnenačko-dolomitnog pobrđa,<br />
- prisojne padine planinskog okvira.<br />
1. Područje akvatorija i kontaknog obalnog područja stvoreno je tektonskom i<br />
petrografskom predispozicijom, odnosno kontaktom vapnenca i fliša. Uski flišni pojas<br />
proteže se s manjim prekidima od Vinodola do Rječine (i dalje prema Sloveniji), a tom<br />
pojasu pripada Bakarski zaljev. Ovdje je radom nekadašnjih tekućica (danas vrulja) fliš<br />
najviše erodiran, a postglacijalnim dizanjem morske razine stvoren je zaljev. Zaljev je<br />
izraziti pejzažni naglasak i oznaka identiteta ovog i šireg prostora. Kao i drugdje u našem<br />
obalnom prostoru, kontakt vapnenca i lapora pejzažno je vrlo uočljiv, pa strme padine<br />
okružuju zaljev do visine oko 200 m. Prisojna je padina u cijelosti bila pod vinogradima, i<br />
ta pejzažna komponenta donedavno je činila glavnu odrednicu identiteta ovog prostora.<br />
Napuštanjem vinograda suhozidi i terase propadaju, a prirodna vegetacija spontano<br />
zauzima teren.<br />
2. Unutrašnja flišna udolina nalazi se na visini 200 do 300 m, i tu je smještena većina<br />
naselja, od Kukuljanova na sjeverozapadu do Hreljina na jugoistoku. Uvjetno, ovo bismo<br />
mogli nazvati krškom zaravni (dužine preko 10 km, a širine 1 do 2 km), kojoj identitet<br />
daju obrađene površine (agrarni krajolik) i naselja. Dok se prema sjeverozapadu ova terasa<br />
još nastavlja, s Hreljinom i Ružić-Selom na jugoistoku ona završava.<br />
Kontaktnu zonu prema gornjoj primorskoj padini karakterizira mjestimično još uvijek<br />
kamenjar, jer je utjecaj čovjeka ovdje bio veći, a regenerativna žarišta udaljenija. U ovoj<br />
kontaktnoj zoni se kao geomorfološko-pejzažna zanimljivost ističe dvojna krška depresija<br />
Ponikve.<br />
3. Raščlanjena zona vapnenačko-dolomitnog pobrđa sastoji se od tri uzdužna niza - prvi,<br />
najniži prati i prema unutrašnjosti omeđuje flišnu zonu na prosječno 250-300 m<br />
nadmorske visine, drugi s prosječnom visinom od 300-400 m.n.v. zatvara prema prvom<br />
niz blago svedenih uzdužnih reljefnih uvala s prostranim ponikvama, te treći, najviši niz,<br />
smješten na nadmorskoj visini između 600 i 800 m. Vegatacijski prevladavaju panjače i<br />
U R B A N I S T I Č K I I N S T I T U T H R V A T S K E d . d . - Z A G R E B<br />
20