3933 PROSTORNI PLAN UREĐENJA GRADA BAKRA - Multilink

PROSTORNI PLAN UREĐENJA
GRAD BAKAR
time da je od 1814. godine magistrat grada i kotara bio podređen Rijeci kao okružnom
poglavarstvu. Odlaskom Francuza Bakar je od 1822. godine opet pod vlašću hrvatskoga bana.
Međutim, on će se još relativno dugo boriti da dobije municipij i upravu nad teritorijem Trsata
i Sušaka, koji Rijeka nije bila voljna odstupiti. To je pitanje riješeno 1834. godine odredbom
kralja Franje II. kojom je Rijeka ustupila Bakru cijelo poručje municipija s Trsatom,
Sušakom, Podvežicom i Dragom.
Odlaskom austrijskoga ministra unutarnjih poslova od 12. lipnja 1850. godine, Hrvatska je
podijeljena u šest županija od kojih je jedna bila Riječka županija. Nju su tvorila dva
politička kotara: Delnice i Bakar, ali takvo je stanje potrajalo samo do 3. lipnja 1853. god.
Ukidanjem navedenih i osnutkom novih županija 1854. godine, Riječka je županija ustrojena
od osam kotareva, i to od dva gradska (Rijeka i Bakar) te šest vanjskih ili seoskih kotareva -
riječki, bakarski, crikvenički, delnički, vrbovski i čabarski.
Na temelju Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine i čuvene “riječke krpice”, gradski i
seoski kotari Bakar i Rijeka izdvojeni su iz Riječke županije čime je ona prestala djelovati na
ovom području. Njezine poslove preuzima 1870. godine iznova uspostavljeni riječki gubernij
i ovako sužena županija nastavlja djelovati pod istim imenom sa sjedištem u Ogulinu.
Tijekom 60-ih godina 19.stoljeća dolazilo je do čestih prosvjeda pučanstva bakarskoga zaleđa
protiv uprave municipija i zahtjeva za izdvajanjem seoskih općina od grada Bakra zbog
nedovoljno racionalnog gospodarenja. Zahtjevima za razvrgavanje municipija usprotivili su se
bakarski principali (prije svih župan Riječke župaije barun Bartol Zmajić i senjski biskup
Vjenceslav Šoić). Na inicijativu Marijana Derenčina hrvatski je Sabor donio zaključak da se
ono provede i taj je zaključak kralj Franjo Josip I. potvrdio.
Podjela bakarskoga municipija između grada i općina završena je krajem rujna 1874. godine
kada su ujedno prestale i municipalne obveze bakarskih općina. Nova gradska uprava u Bakru
počinje djelovati od 1. listopada 1874. pod imenom Gradsko poglavarstvo Bakar kome su
pripojeni Sv.Kuzam i Škrljevo Donje. Kao samostalni municipij, Bakar je s navedenim
mjestima bio u nadležnosti Riječkoga gubernija sve do 1886. godine, kada je uključen u
Modruško-riječku županiju i takav je status ostao sve do 1918. godine. Preostali dijelovi
sadašnjeg područja Grada Bakra postali su sastavni dio kotarske oblasti Sušak, i to upravna
općina Krasica (Krasica, Kukuljanovo, Praputnjak, Škrljevo i Donje Lepenice) te upravna
općina Hreljin (Hreljin, Ružić Selo i Zlobin).
1.2.3.2. Građevinska područja naselja i izgrađenost
Građevinska područja naselja na području Grada Bakra, do donošenja ovog Prostornog plana,
bila su utvrđena Prostornim planom (bivše) općine Rijeka (S.N. 8/86, te Izmjenama i
dopunama SN 27/88, 30/90 i 12/95.). Ukupna površina građevinskih područja naselja iznosila
je 741,0 ha, a gustoća stanovanja bila je 10,5 st./ha.
Izgrađeni dio građevinskog područja naselja iznosi cca 350 ha (47% ukupnog građevinskog
područja), što ukazuje na neracionalno korištenje prostora i visoku cijenu potrebnu za
opremanje prometnom i komunalnom infrastrukturom.
Iskaz površina građevinskog područja i gustoće stanovanja po naseljima područja Grada
Bakra prikazan je u slijedećoj tablici (Napomena: naselja Hreljin, Meja-Gaj i Ružić Selo bila
su utvrđena kao samostalna statistička naselja - danas je to naselje Hreljin).
U R B A N I S T I Č K I I N S T I T U T H R V A T S K E d . d . - Z A G R E B
34