Drugi broj - sic

!prikaziIdentitarna polivalentnost, autsajderska narativna perspektiva,subkulturni bekgraund pripovijesti, slo`ena struktura naracijepostali su elementima koji ~ine skup obilje`ja knji`evnog modelau teorijskoj praksi ju`noslavenske interliterarne zajednice ozna~enogkao kriti~ki mimetizam. Kriti~ki mimetizam ultimativno zahtijevaaktivizam, društvenu osviještenost, tekst zanimljiv za ~itanje,tendiranje ka fabulisti~nosti i bavljenje prezentom 4 . RomanBekima Sejranovi}a, Nigdje, niotkud, ima sve potrebno da ispunitakav horizont o~ekivanja ~itaoca: dejstvuje subverzivno na ortodoksneetno-nacionalisti~ke kanone eti~kih i esteti~kihvrijednosti, profilira se u autsajderskoj poziciji prematoku mejnstrimerskog ki~a, narativno je strukturiranu intimisti~ki iskaz dovoljno napete fabule daodr`i pa`nju ~itaoca.Društveni i moralni rasap aktuelnog prezentapostaje inspirativan za tematiziranje pitanja identitetakoje u ovom romanu konfigurira kao dominantnatematska odrednica spremna preispitati svaku identitarnukonstrukciju dovode}i je do osnovnog ontološkogpitanja (Šta je ~ovjek?). Sagledavaju}i svoj`ivot sa vremenske distance, što mu omogu}ava naknadanuvid u doga|aje, fiktivni narator sla`e epizodeu jedinstvenu projekciju vlastitog identiteta. Moj seidentitet, priznavao sam to sebi ponekad, sastoji od hrpepoluistina i maštovito ispri~anih la`i, te iskrivljenih i nedore~enihodnosa sa `enama. Ni~eg više tu nema, niti bi trebalobiti (str. 131.). Identitarna drama naratorskog ja(~iji osnovni biografski podaci odgovaraju onimaaktuelnog autora) otvorit }e za ~itaoca prostor intimnoga,predo~avaju}i mu osim autobiografskih crtica i~itavu mre`u porodi~nih odnosa. Cijela se pri~a strukturiraoko d`enaze amid`e Alije koja u romanu figurirakao centralni doga|aj, a sam narator dijeli doga|ajena prije i poslije d`enaze. D`enaza, zbog koje se glavni protagonistvra}a ku}i otvorila je grobnicu sje}anja, pa se opis tog doga|ajapojavljuje kao neka vrsta preludija svakom poglavlju, a romanzapo~inje i završava scenama sa d`enaze pri tome grade}i alegorijskusliku `ivota (Cijeli je `ivot jedna duga d`enaza. str. 183).Ra~unaju}i sa fragmentarnoš}u sje}anja Sejranovi} se vještopoigrava narativnom strategijom uvode}i u naraciju introspekciju,kao i neku vrstu flešbeka, grade}i teksturu narativa kao psihogramnarativnog subjekta. Samo sam ja taj koji teglim sje}anja sa sobom,poput vre}e rasto~enih kostiju (str. 101.). Provode}i ~itaoca kroz slikevlastitih sje}anja narator se profilira kao neposredni svjedok kulturnihi društvenih previranja, burnih i ~esto zlokobnih doga|anjakoja su obilje`ila posljednje decenije dvadesetog stolje}a i ulazak unovi milenij. Svoju naratorsku kameru on pozicionira na marginusociosa, topos kulturalne mikroprakse generiran energijom pobuneprotiv ordinarnih konvencija pigmalionske sredine.U prvim epizodama romana slikom se ~itaoca vra}a u djetinjstvou kojem se konstruiše neka vrsta patologiziranog subjektaistraumiranog porodi~nim raskolom, skepti~nog spram socijalizacijei u`ivljenog u svijet stripova i crtanih filmova (Mercedes,Mene zovu Cigo, Dete moje, dete moje..., Miki s ri`om). Naknadni uvidu doga|aje omogu}ava promišljanje za~etka formiranja vlastitogidentiteta koji se najednom ukazao s onu stranu odgojne prakse,pedagoškog mehanizma, instanciranog u proces obrazovanjai socijalnu sredinu, koji je odgajao malene pionire i dobre drugove(Suze za Tita, Nesretna u~iteljica, Titova d`enaza). Iako odgajanu obitelji djeda prvoborca i majke (bake) koja odra`ava patrijarhalnuprojekciju `ene, subjekt ipak usvaja alternativnu identitarnupraksu koja svijest osloba|a ideoloških zapreka indoktriniranihkako bi formirale poslušnog subjekta.Sagledavaju}i hronološki slijed doga|aja u romanu, narednorazdoblje je period srednje škole i po~etak studija. Taj period obilje`enje tinejd`erskim buntom oli~enim kroz kulturu panka. Subkulturnapraksa iz Velike Britanije i SAD-a u socijalisti~ka društvaulazila je prezrena i sa stigmama zapadnja~ke kulturne dekadencije.Osamdesete godine u Jugoslaviji obilje`ene su pluralnoš}ume|usobno sukobljenih kultura. Socijalizam je slabio, a budili suse mr`njom zadojeni partikularisti~ki etno-nacionalizmi prepoznavaju}iu socijalisti~koj dr`avi odraz gospodara zla. Istovremeno,na margini sukoba velikih ideoloških naracija, pojavljivale su sebuntovne, beskompromisne, anarhoidne skupine sastavljene odljudi koji su na svijet gledali kroz intelektualisti~ku prizmu pjesamaBoba Dylana i Neila Younga, do onih frajera s irokezama naglavama i zihernadlama na pantalonama koji su svoj svjetonazorfiltrirali kroz pjesme The Exploiteda i Misfitsa. Upravo subjekttakvog identiteta dolazi u fokus ovog dijela romana. Za razliku odmejnstrimerskih narativa o drugoj polovini osamdesetih godinadvadesetog stolje}a blagoslovljenim u zvani~nom historiografskomdiskursu, roman Nigdje, niotkud prikazuje nali~je te zvani~neslike fokusiraju}i marginu na kojoj se pojavljuju sasvim druga~iji,heterogeni i autsajderski identiteti. Ipak, i ovdje je zanemarenamogu}a progresivna energija takvih pokreta, a pri~a je(stereo)tipizirana konvencionalnim slikama alternativne prakse(sukobi sa zakonom, opijanje, u`ivanje droga, etc...), (Paranoya,Problem, bendovi, svirke, Mile Glava).Devedesete na horizont o~ekivanja kona~no donose migrantskogsubjekta. Rat, izbjegavanje vojske, emigracija, prihvatnicentar, izbjeglice, Norveška kao zemlja imigranata, zemljaidentitarne multilateralnosti i sve ostalo što ide uz pri~e omigrantskim i pluralnim identitetima. Kao da je autor u ovomdijelu romana `elio odati po~ast Janku Poli}u Kamovu, pa protagonistpo~inje nali~iti na Kamovljevog Arsena Toplaka, a samroman se transformiše u Isušenu kalju`u kraja dvadesetog i po-~etka dvadeset prvog vijeka. Nije izostao ni Kamovljev avangardizampovremeno nali~e}i na luzersku patetiku, jer u vremenuinternet pornografije re~enica “Mi smo uvijek analno.” ine zvu~i preve} avangardno. Tako i njegovo ponašanje u mre`iodnosa me|u likovima u ovom dijelu romana (Lars, Sara,Selma, Marko) nali~i na one Arsena Toplaka. Cijelo ovo razdobljepreplavljeno je osje}anjima egzistencijalne praznine,odba~enosti, nepripadnosti, bezdomnosti (Nigdje, niotkuda, Naotoku S., Praznina, Novi milenij, Kao da smo mrtvi).Zanimljivo je i nekoliko povrataka u domovinu iz tog razdoblja,gdje se narator susre}e sa novim slikama, promijenjenimnazivima ulica i javnih ustanova, novim ljudima koje ne poznaje(Domofina). To je razdoblje kada umiru svi likovi iz prošlog`ivota, onog prije emigracije (Alija, Kole, djed, majka). Sve postajedodatno uslo`njeno, razlomljeno, fragmentirano da individua(onaj id) sve više blijedi u takvom svijetu.Identitarna drama kao jedan od fantoma savremenog svijetamasmedijskih komunikacija, globalnog liberalno-kapitalisti~kogtr`išta, nuklearnog oru`ja, granica kao virtualnih fronti i mr`njespram razli~itosti kao polazišta u formiranju identiteta, kona~noje ishodište romana Nigdje, niotkud. Paranoja današnjice, brzina`ivljenja, izopa~enost etike, gramzivost kapitala, skrivanje postoje}ediskriminacije pod krinku multikulturalizma na ontološkihorizont izvelo je dislociran subjekt koje se mora zapitati Gdje,kuda. A kako bi odgovor mogao glasiti u vremenu globalnihapokalipti~kih naracija sem Nigdje, niotkuda.4Vidjeti: Prošlo je vrijeme Sumatra i Javi, Jurica Pavi~i}, Sarajevske sveske br. 5, Mediacentar Sarajevo, 2004.(sic!) 11