Drugi broj - sic

tematSva tri kanala procesa konstruiranja etni~kog identitetanalaze svoje pregaoce u univerzitetskomu~enju i predavanju historiografije, odnosno povijestiBosne i Hercegovine, i u~enju i predavanju (povijesti)tzv. “knji`evnosti naroda Bosne i Hercegovine”,kako se i zove odsjek Filozofskog fakulteta uSarajevu, na kojem autor ovog teksta izbjegava bitiobjektom etni~kog odgajanja.Nomen est omen ili podvalabošnja~kog multikulturalizma(Svaka pri~a o identitetu je li~na pri~a, pa ~ak ionda kada je rije~ o kolektivnom identitetu, jer sesubjekt pri~anja, odnosno subjekt teoretiziranja,uvijek postavlja u odnos “Ja - Ostalo”, pri ~emu se“Ostalo” ponajviše ti~e subjekta samog. Otuda i mojapotreba da se fokusiram na kolektivno-identitarneaspekte studija “knji`evnosti naroda BiH na Filozofskomfakultetu u Sarajevu.)Knji`evnost u bosanskohercegova~koj interliterarnojzajednici, što je u manjoj ili ve}oj mjeri slu~aj isa ostalim knji`evnostima unutar ju`noslavenskeinterliterarne zajednice, još uvijek je u teorijskoj, kriti~kojali i ~itala~koj i društvenoj percepciji polifunkcionalnidiskurs, koji preuzima funkcije drugihdruštvenih i znanstvenih disciplina kakve su historiografija,pedagogija, publicistika, sociologija, antropologija,filozofija... Tako shva}ena i tako usmjerena(jer studij knji`evnosti usmjerava knji`evnost u jednomdruštvu) bosanskohercegova~ka knji`evnost nepoima se kao kulturno-društveni diskurs otvaranjanovih perspektiva i deautomatizacije ukupne društveneintelektualne i duhovne proizvodnje nego, ukontekstima etni~ko-prosvjetiteljski postavljeneznanstvene i kulturne proizvodnje, kao diskurs konstruiranjaetni~kog identiteta.Problem pomenutog imena odsjeka jedan je odnajpreciznijih indikatora etni~ke podijeljenosti bosanskohercegova~kogdruštva, odnosno indikator daje etni~ki identitet granica i provalija izme|u paralelnihbosanskohercegova~kih društava. Pored toga,“Knji`evnost naroda BiH” svjedo~i i o tome da u bosanskohercegova~komdruštvu vlasništvo nad kulturomi kulturnom proizvodnjom ne u`ivaju autori,nego narodi kojima autori pripadaju, odnosno dakulturna proizvodnja nije prevashodno individualnanego kolektivna, što je etni~ki totalitarizam u svomnajrigidnijem obliku. Najprostije re~eno, centri politi~kei akademske mo}i koji su Odsjek za ju`noslavenskeknji`evnosti u ratu i poratnoj tranzicijiprekrstili i preina~ili u Odsjek za knji`evnosti narodaBiH, knji`evne tekstove ne vide i ne tretiraju kaoumjetni~ke iskaze pojedinaca nego kao herderovskuemanaciju etni~kog duha, pri ~emu su svaki pojedina~nitekst i autor vrijedni onoliko koliko etni~kogduha emaniraju. Ukoliko tekst odnosno autor neemanira minimum etni~kog duha dovoljan za obilje`avanjeteksta etni~kom odrednicom onda je posrijedietni~ko pre~itavanje teksta i etni~ko u~itavanje utekst, za što je potreban moral partijskog aparat~ika,suštinsko nepoznavanje teorije i povijesti knji`evnostiili pak falsificiranje teorijskih postavki i njihovo prilago|avanjena etni~ki kontekst.Situacija nije ništa bolja ni na Mostarskom sveu~ilištu,niti na Univerzitetu “D`emal Bijedi}”, niti naUniverzitetu Banja Luka, ili univerzitetima u Zenici iBiha}u. Na Filozofskom fakultetu Sveu~ilišta uMostaru izu~ava se samo hrvatska knji`evnost, odnosnohrvatski jezik, a na banjalu~kom Filozofskomfakultetu povlašteni status imaju srpski jezik i knji-`evnost, što je slu~aj i s Filozofskim fakultetom Univerzitetau Isto~nom Sarajevu. Na Fakultetu humanisti~kihnauka mostarskog Univerziteta “D`emalBijedi}” mogu}e je studirati “Bosanski jezik i knji`evnost”ili pak “Bosanski/hrvatski/srpski jezik i knji-`evnost i bibliotekarstvo”, dok je na biha}kom Pedagoškomfakultetu studij “doma}e” knji`evnosti i maternjegjezika ozna~en kao “Bosanski jezik i knji`evnost”,a sli~na je situacija na zeni~kom Pedagoškomfakultetu gdje postoji Odsjek za bosanski/hrvatski/srpskijezik i knji`evnost. Tako|er i Univerzitet uTuzli, odnosno njegov Odsjek za bosanski jezik iknji`evnost, spadaju u istu grupu, kako po kriterijisamog naziva, tako i po kriteriju ideološke i programskeusmjerenosti studija, koja je, opet, htio neko topriznati ili ne, vidljiva preko naziva studija, koji je opetodraz ideološke i programske usmjerenosti. Banjalu~ki,isto~nosarajevski i zapadnomostarski (kako nasstvarnost tjera na nove pridjeve!) slu~aj svjedo~e otome da su bosanskohrvatske i bosanskosrpske etnonacionalisti~keelite preko studija jezika i knji`evnostinamjerile ostvariti potpuni identitocid nad svojompastvom i sebi potla~enim pripadnicima etnije, svode}ibosanske Srbe i bosanske Hrvate na dijasporuSrbije i Hrvatske.Problem mimikri~nosti bošnja~kog nacionalizmau njegovoj gra|ansko-multietnicisti~koj i multikulturisti~kojina~ici, a u kontekstima biha}kog,isto~nomostarskog, tuzlanskog i zeni~kog studija“doma}e” knji`evnosti i “doma}eg/ih” jezika/?,prividno ote`ava prokazivanje studija (a time ikanoniziranja) knji`evnosti u Bosni i Hercegovini.No, prosta logika ipak }e biti od velike koristi: akoje bosanski jezik - “jezik Bošnjaka i svih onih kojiga pod tim imenom osje}aju svojim”, kako piše uPovelji o bosanskom jeziku, onda je i tzv. “bosanskaknji`evnost” u istom košu: ona je knji`evnostBošnjaka i svih onih koji je pod tim imenom osje-}aju svojom”. Pored toga, bosanski jezik je “Pravopisombosanskog jezika” Senahida Halilovi}a i“Gramatikom bosanskog jezika” (Senahid Halilovi},D`evad Jahi}, Ismail Pali}) standardiziranisklju~ivo na knji`evnim djelima bošnja~kih pisaca,odnosno ju`noslavenskih pisaca s karakteristi~nimbosanskomuslimanskim imenima i prezi-(sic!) 63