Drugi broj - sic

da studij njezinog jezika i kulture u inostranstvu.Ministarstvo obrazovanja je institucija koja šalje svojenastavnike da predaju jezik, finansira stipendije iliorganizira ljetne škole jezika za strance. Hrvatska jenajbolji primjer takvog sistematskog pristupa, gdjeprije svega postoji razvijen centar za stranceCroaticum na Filozofskom fakultetu, koji godišnjeprima stotine stranih studenata ne samo iz cijeleEurope nego i iz cijelog svijeta s posebnim naglaskomna Kinu i Japan. Suvišno je spominjati elitnu Ljetnuzagreba~ku slavisti~ku školu koja se svake godineodr`ava u Dubrovniku i na kojoj strani studenti nesamo da u~e jezik i slušaju predavanja o hrvatskojkulturi nego i na ra~un hrvatskog Ministarstva obrazovanja`ive u hotelima sa ~etiri zvjezdice i posje}ujuznamenitosti dubrova~ko-neretvanske `upanije.Tako|er, semestralne kurseve srpskog jezika organizujeUniverzitet u Beogradu, a po bogatom programui dobroj atmosferi tako|er je poznata Ljetna školasrpskog jezika u Novom Sadu. ^ak je i Crna Goratakav primjer, koja je kao mlada dr`ava ve} organiziralamjesto za barem par stranih studenatagodišnje na Univerzitetu u Podgorici. Isti slu~aj imamoi s Makedonijom, koja šalje svoje lektore na razneeuropske slavistike i organizira Ljetnu školumakedonskog jezika u Ohridu, a spominjati Sloveniju,koja takve programe organizuje na pravo visokom,europskom nivou, nije ni potrebno. Sve navedenosvjedo~i o tome da je dovoljna barem `eljadr`ave da promovira svoju kulturu, a takve `elje odstrane Bosne i Hercegovine o~igledno nema ili je nijebilo do sada. Prije svega, ono što je najva`nije, bezanga`mana BiH kao dr`ave ne mo`e se odgovoriti nasuštinsko pitanje o bosanskome jeziku, koji do sadanije priznat od ve}ine ju`nih slavista, a što je ipakizraz svojevrsne hipokrizije, jer ako neko priznaje dane postoji srpsko-hrvatski i na toj osnovi prihva}aodvojenu nastavu hrvatskog i srpskog jezika, a istovremenone priznaje bosanski, onda takvom praksomsam sebe negira. A takvo je stanje trenutno uPoljskoj, a vjerujem i u drugim zemljama. Jedini realniutjecaj na takvu situaciju ima Bosna i Hercegovina,ta~nije Odjek za jezik i knji`evnost naroda BiH iOdsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik na Filozofskomfakultetu u Sarajevu, jer samo oni mogu slatistru~njake za jezik i knji`evnost u inostranstvo. Name}ese najbitnije pitanje: kakvo je realno stanje? Izvlastitog iskustva znam da, prije svega, interes ovihodsjeka za slavisti~ku saradnju skoro pa i ne postoji.Par puta sam pokušavala uspostaviti neku vezu, alinikad nisam imala pravog odgovora i odziva.Vidljivo je to i na primjeru slavistike Univerziteta uSarajevu, gdje se osim ruskog i odnedavno ~eškog nepredaje nijedan drugi slavenski jezik!Zanimljiva je ~injenica da sam, istra`uju}i ovutemu, na internetu našla sjajan projekt pod imenom“Slavisti~ki komitet”. Njegove aktivnosti, baremprema informacijama na stranici, ostavljaju dobardojam, a jedan dio aktivnosti je ~ak posve}en predavanjujezika? BiH strancima. No, Komitet je osnovanprije godinu dana i izgleda da postoji samo na papirui profesionalno ure|enoj internetskoj stranici, ali orealizaciji aktivnosti nema nikakvih podataka.Posebice je zanimljiv tim koji je odgovoran za vo-|enje tog projekta, a koji se sastoji od najutjecajnijihprofesora sa sarajevskih odsjeka za jezik i knji`evnost.Bilo je ipak dovoljno vremena da se po pitanjurazvoja bosnistike u inostranstvu pokrene baremnešto, a upravo ljudi sa dva spomenuta odsjeka, aujedno i iz Slavisti~kog komiteta, nisu uradili ništakonkretno. Pored toga, to su oni isti ljudi koji, kadainteres stranih studenata ju`noslavenskih jezika neprate ogromne pare, nisu uopšte zainteresirani zasaradnju… Vrijeme }e pokazati koliko vrijedi projektSlavisti~kog komiteta i da li }e se on ikad istinski realizovati.Ako ho}e, onda se postavlja pitanje: po kojemprincipu? Jer, gledaju}i voditelje ovog projekta, politikaprou~avanja jezika? i knji`evnosti BiH }e biti svedena,isto kao i sada na odsjecima za jezik i knji`evnostiu Sarajevu, na jezik Bošnjaka i na bošnja~kuknji`evnost, ~ak i ako }e politi~ka korektnost diktiratibosansko trojstvo jezika i kultura, koje je u suštini naUniverzitetu u Sarajevu svedeno na puki nivo naziva.Takva koncepcija bošnja~kog prou~avanja }e se,na`alost, odli~no uklopiti u današnju hermeti~ku inacionalisti~ku politiku, koju od završetka rataprovode Hrvatska i Srbija. Budu}i studenti bošnja-~kog jezika i knji`evnosti }e odli~no znati ko je bioBašeskija, ali za Kiša ili Krle`u oni na svojim predavanjimane}e ni ~uti. U tome je ogromna šteta zatošto je zaista velika šansa skoro pa izgubljena, jer upravo“bosanski slu~aj” u kojem se miješaju tri kulture ijezika, triju naravno samostalnih ali ipak vrlopovezanih naroda, mogao bi spasiti savremenu ju`nuslavistiku ili joj barem vratiti ono što je neophodnosvakoj nauci: objektivnost, široki spektar, detaljnost,cjelokupnost…Zbog takve situacije, koju uzrokuje politi~ko stanjeu zemljama bivše Jugoslavije, ju`na slavistikakao nauka postaje proizvod nacionalnih politika, ajedina nada ostaje u kriti~kim umovima studenata iprofesora koji naspram odre|enih nacionalisti~kihpolitika znaju do}i do sr`i predmeta svog studija ikoji }e, ne plaše}i se za svoje karijere, biti kriti~ni usvom pristupu i na taj na~in o~uvati nestaju}u srednjoju`noslavenskukulturnu zajednicu. Svojevrstanhistorijski zna~aj krije se u takvoj mogu}nosti, jer }esmišljeno “dovršavanje rata u miru” ovu zajednicugurnuti do dna ponora balkanske mutne historije.70