Drugi broj - sic

st je baš ta jedna (izgri`ena) rije~ koja imenuje navedene aktivnosti - to jest poezija. Šta sedešava ako izuzmemo ili potisnemo bilo kakav sistem vrijednosti u komunikaciji (krozono što bismo `eljeli da se naziva umjetnoš}u) sa svijetom u kojem obitavamo. Svjesni danam medij, poput interneta (doduše ni ostali mediji ne zaostaju po tom pitanju), to sasvimlegitimno dozvoljava. Nismo li tako ustoli~ili isprazni monolog i samoslasno vo|enjeljubavi sa samim sobom. ~ak i ako ne ulazimo u sam “kvalitet i kvantitet” takvog procesa“vo|enja” ljubavi. Mo`emo li u tome prepoznati posljedicu jedne isklju~ivosti koja jebitan aspekt u oboljenju s po~etka pri~e. Isklju~ivosti prema vlastitom traganju za svrsishodnoš}usame umjetnosti. Pomenute grupacije se od ovakvih sugestija mogu jednostavnoograditi rije~ima da je sve to naivna igra s plemenitim ciljem i da uop}e ne zavrje|ujebilo kakvu pa`nju u nekoj ozbiljnijoj analizi!!! Me|utim, nema potrebe za bilo kakvomodbranom, jer ovaj osvrt ne osu|uje slobodu djelovanja prema vlastitom naho|enjui prosudbi svakog pojedinca ili grupacije. Djelovanja na taj na~in, generalno, ne doti~uonaj ideal umjetni~kog kojeg nalazimo u rijetkim dometima, ~esto marginalizovanih individua.Ali ako se pozovemo na navedenu formulaciju “odbrane”, primjeti}emo da bi to,mo`da i stajalo da se isti odbrambeni odgovor ne mo`e primijeniti i na ono što tako ~estonazivamo, tako|e pomenutom “turbo-folk kulturom”, jer, priznali mi to ili ne, turbo-kulturauveliko obra|uje i obrazuje ono što zovemo kolektivnim kodeksom mišljenja, interesa,ponašanja i djelovanja u svim segmentima `ivota. No, nije cilj ili nakana ovakvog osvrtanjana te fenomene kao na bitne ~inioce koji daju opšti okvir (jer to, uistinu i nisu), ve}nam slu`e samo kao smjernica koja }e nam u izvjesnom smislu dati konture formiranjasvijesti koju nazadnjaštvo pora|a. To je taj razlog ukazivanja na tu, naizgled, neznatnudevijantnost, jer iskustvo nas u~i da nekad i bezazlene sezonske bolesti znaju imati fatalanishod po organizam.Ko i kako oblikuje ukus konzumenta? Imamo li potrebe biti odgovorni ili se mirnoprepustiti “slobodi” nazovi-umjetni~kog izri~aja?Ova, naizgled, trivijalna pitanja imaju tako veliki zna~aj, da bi o svim segmentimarasprave trebalo imati mnogo više ispisanih stranica nego kod detaljnog pojašnjenjaFregeovog klasi~nog teksta “O smislu i zna~enju”. Razlog je jednostavan: na jednomslikovitom, odve} slikovitom i pomalo trivijalnom primjeru to lako mo`emo uo~iti. Udanašnjoj masmedijskoj produkciji “lakih nota”, od prosje~nog demode menad`era, ilijoš atraktivnijih fasion gurua koji brane svoje izabranike, mo`emo dobiti “istrošeni” aliu~inkovit (samo naizgled) odgovor: “Mi dajemo konzumentu, ono što konzument `eli...Mi jednostavno ispunjavamo `elje konzumenta, (`eljnog hljeba i igara).” Naravno,takva retorika je i habitus svake nacionalisti~ke klike. “Koncept bez koncepta” ili unaprijedse zna šta konzument (narod) `eli!!!Zašto je opasno (destruktivno) djelovanje koje prosje~nu svijest pojedinca oblikuje takoda prezire bilo kakav sistem vrijednosti i odgovornosti za vlastitu izgovorenu rije~ (djelo) ilikoja mu ukazuje da je sloboda govora i djelovanja lišena bilo kakvog samopreispitivanja?Zato što tako oblikovane svijesti, ta~nije re~eno - razorene svijesti, jesu najlakšepodlo`ne manipulaciji i usmjeravanju u rezervoar pogonske mašinerije neke budu}e retrogradnosti.Zato što takva svijest mo`e bez ikakve samoisljednosti (tome smo svakodnevnisvjedoci), napisati u tira`nom i uticajnom dnevnom listu tekst koji spada uneupitne primjere neimanja novinarskog, eti~kog, ljudskog kodeksa. Zato što je prijesvega takva svijest i porodila ure|iva~ku politiku takvog lista. Zato što takva svijest mirnouzima nasilje kao nedostatak argumentacije. Zato što je sve navedeno signal i putokazplovidbe fantomskog broda sa tri katarke.Ako rezimiramo promišljanje o “institucionalnoj kulturnoj politici” - s jedne strane, ikomunikacijskim pogodnostima modernog vremena, te njihovoj “nesvjesnoj” zloupotrebi,s druge strane, ako, dakle, rezimiramo promišljanje ovog slu~ajnog uzorka, (pristupaju}ikao da se radi o uvrije`enom djelovanju kod prvih i nekom “odgovoru” na to “djelovanje”kod drugih) mo`emo slobodno konstatirati sljede}e: ako }emo na šund, devijantnost,iš~ašenost, stranputicu, bezidejnost aktuelnog trenutka ukazivati skoro jednakim ki~erajomi šundom, zaogrnuti plaštem “legitimne slobode”, onda u biti pripadamo istom taboru;samo su jedni na terenu, u prvoj postavi, i od prve minute, a drugi su na klupi za rezervneigra~e. Nedostatak kriterija koji barem ukazuju na valjanost u bilo kojoj mjeri je pogubna,ali nepostojanje bilo kakvih kriterija je ravno vlastitom intelektualnom pogrebu na kojemsam entuzijast/ica nesvjesno bunca u pijanstvu zakr`ljalog egoizma.32