Drugi broj - sic

Duga. Duga je nebeska pojava koja je dobila mitološko tuma~enje u narodnoj tradiciji.“Ivan Franko je pisao da narod zamišlja dugu kao nekakvo bi}e koje pije vodu iz nekih izvora,jezera itd.” Vjerovalo se i da }e onaj ko pro|e ispod duge promijeniti pol. Duga je i simbolljetine, plodnosti, obilja. Kako se pojavljuje poslije kiše predstavlja promjenu i dolazaknovog vremena. “Uvijek izra`ava vezu, odnose i razmjene izme|u neba i zemlje.”Voda. Voda u paganstvu ima naro~ito privla~nu snagu za duše mrtvih, pa se strogo izbjegavalopiti vodu sa rijeke, jer bi rizikovali da u sebe unesemo dušu mrtvih. Voda je u naroduizvor `ivota i oslonac na kome se dr`i zemlja, tako|er, i sredstvo za ~iš}enje od magije.Treba spomenuti i obi~aj koji je poznat bio i u novije vrijeme, a to je bacanje djevojke urijeku “radi šale”, koji je, tako|er, naslije|eni obi~aj `rtvovanja djevojke. U slovenskimvjerovanjima rijeka je bila predmet kultnog poštovanja, kao stanište duša pokojnika idemona vegetacije, ali i kao simbol grani~nog mjesta i puta ka “onome svijetu”. Shodnotakvom uvjerenju ljudi su prinosili `rtve vodi, krstili se prije nego bi se napili, a sve sa oprezomda ne unesu u sebe dušu pokojnika.Interpretacija:U naslovu pjesme sadr`ana je tema pjesme - Savin izvor. U prenesenom zna~enju je upitanju mjesto odakle je Sava krenuo, po~eo svoju slu`bu. Izvor je metafora po~etka; u naroduse ka`e - “vratiti se svome izvoru”. U “`itiju sv. Save” od Teodosija ovako se opisujeSavin odlazak od ku}e na Svetu Goru: “A mati kao mati zagrli ga i slatko poljubi, pa gaotpustiše s mirom, ali mu zapovediše da se brzo vrati. A ne zna|ahu da on ne}e da lovijelene, nego ho}e izvoru `ivota, Hristu, da njime napoji jelenu sli~nu dušu svoju, raspaljenuognjem `arke ljubavi njegove.”U Popinoj zbirci narodnih izreka i umotvorina “Od zlata jabuka” na jednom mjestu piše“o~i su voda”. Uzimaju}i u obzir ovu narodnu izreku, a to je sasvim opravdano, jer se Popaduboko oslanja na folklor i narodni jezik, stih: bistro oko u kamenu mo`emo ~itati i kao:bistra voda u kamenu. Preciznije bi bilo re}i: bistra voda iz kamena. Imamo sliku vode kojaizvire iz kamena. U drugom stihu, arhai~ni oblik - zasvagda, Popa koristi umjesto ustaljenog:za sva vremena, kako bi odr`ao jezik starine. Oko iz prvog stiha je otvoreno zasvagda,odnosno, bistra voda izvire iz kamena za sva vremena ~etverostrukim poljupcem štapa.Udarcem štapom (kao atributom pastirskim ali i sveta~kim; kako V. ~ajkanovi} navodi,naslije|en je iz paganstva kao atribut bogova, tako|er, Sava ga koristi i u “`itiju sv. Save”od Teodosija), odnosno, krštenjem (odatle ~etverostrukim) Sava “otvara” izvor u kamenu.On to u pjesmi radi poljupcem štapa, dakle, s ljubavlju. Iz stiha ~etverostrukim poljupcemštapa osje}a se prisustvo religije, udjela svetog lica.Kao što je upotrijebio oko u prvoj strofi pjesnik u drugoj strofi pominje trepavice kojimatrava skriva i otkriva istinu: Sanjivim zelenim trepavicama / Trava i skriva i otkriva / Studenuprovidnu istinu. Name}e se pitanje kako trava ima trepavice?! One su zelene, što asocira da jeu pitanju trava ili, bolje re~eno, `bunj trave, a liske bi bile trepavice. Dakle, pjesnik poredi listovetrave sa trepavicama. Ali zašto sanjive? Otuda što skupljanje listova asocira na trepavicekoje se skupljaju kada se ~ovjeku spava. Druga varijanta je ~itati prvi stih u dativu i postavitipitanje kome trava skriva i otkriva istinu? Odatle dobivamo sliku nekoga nadnesenog nadvodom. Taj ~ovjek (ili vuk) ima sanjive i zelene trepavice. Sanjive od toga što je uspavan idolazi na izvor zbog umivanja, a zelene kao asocijacija na nekoga iz prirode, odnosno, vuka.Stih trava i skriva i otkriva se mo`e povezati sa paganskim vjerovanjima o travi `ivota, kojadaje besmrtnost, pa se ovaj ~ovjek naginje nad vodom u ~ijim dubinama tra`i tu travku besmrtnosti,odnosno, svrhu `ivota. Ona je pak studena, jer je izvorska voda hladna, i providna, jerje izvorska voda ~ista. Istina bi bila upitnost o tome da li je to baš trava besmrtnosti. U prenesenomzna~enju, ta istina, odnosno, svrha `ivota, je daleka za svog posmatra~a. Dilema je dali ~ovjek ili vuk gleda svoj odraz, i ona ostaje upravo zbog toga što pjesnik potencira tu sli~nost~ovjeka i vuka. Ta dva lika se smjenjuju, ~ovjek koji gleda vidi svoju vu~ju prošlost.Tre}a strofa - Na dnu ove vode / Sija biljurna vu~ja glava / sa dugom u ~eljustima - ukojoj imamo sliku vu~je glave na dnu vode, podr`ava tvrdnju da u vodu neko gleda. Nekoko gleda u rijeku vidi svoj odraz u njoj i to u obliku vu~je glave. Dakle, radi se o vuku, madanije isklju~eno ni da je u pitanju paganski, prethriš}anski ~ovjek kao što smo ve} rekli. Natoj dvojnosti Popa insistira.18