Drugi broj - sic

!intervjune preokupacije, u ovome sam romanuiskazao neku vrstu su}utitim osipanjima, otuda mo`da tasentimentalnost. Nisam osje}aonikakvu potrebu za šokantnimstvarima, bilo erotskim, bilo politi~kim.S druge strane, kako stesami primijetili, Cenzor je mrtav,više se s njim ne nadigravam, višega ne `elim niti prevariti, niti nadmudriti.Ali kako su naša društvauvijek u nekim previranjima iproturje~nostima, siguran sam da}emo uvijek imati mitova za razaranjei mnogih bolesti suvremenogsvijeta koje }e se ovdje prelamati,a to je za pisce koji dolazeizazovno. Povratak religiji, sve ve-}i utjecaj klera, bujanje primitivizma,sve je to bogomdano za pisca.Novinari danas imaju slobodu re-}i sve, ali oni ipak ostaju u sferi kritike,dok bi pisac morao biti tajkoji kroz drame i ljudske sudbineulazi u sr` stvari.Ne vjerujem da je Kišova Po-etika bila naš zajedni~ki program,mi smo se jednostavno našli na tome, “gospodo, mismo prijatelji, volimo jedni druge kao pisce, ma kolikosvatko od nas bio razli~it, ali mi smo zajedno upravo zatošto nemamo programa”. Da smo ga imali, brzo bi nas razjedinio.S nama je u po~etku bio još jedan ~lan, zvao se MiroGlavurti}, ali smo brzo došli u sukob s njim, jer on je ve}tada upao u neki svoj misticizam, ina~e je odli~an pjesnik,slikar i genijalan crta~, ali mi to nismo mogli, da ka`em bezuvijanja, tolerirati, jer je njegov katolicizam bio militantan,po~eo je s antisemitskim pri~ama.(sic!): Jasno je da ste Filip Davidi Vi svojim ratnim i postratnimdjelima i anga`manimaproveli i u doba postra}apo-eti~ka na~ela antitotalitaristi~kejugoslovenske knji`evnosti.No, šta mislite koliko suona ispoštovana u opusimamla|ih autora? Odnosno, kolikomla|i autori odgovarajuna izazove epohe kojoj nazo~e,da li bi trebali biti anga`ovaniji,budu}i da totalitaristi~keaveti nacionalizma nikadanisu odagnane. Nama se~ini da se u tom smislu odgovornostii inovativnosti prosedeajoš zadugo ne}e pojavititako va`ne i kvalitetne knjigekao one koje ste ispisali Vi iVaši prijatelji.Kova~: Ja se ipak nadam daho}e, uvjeren sam da ova našakaoti~na povijest ra|a talente, jošse kod nas piše iz unutarnjih pobuda,još je pisanje lu|a~kiposao, jer se od toga ne `ivi. Kakose u ovoj našoj literaturi, na ovimjezicima, ne mogu praviti nikakvibestseleri, onda pisac mora navješt i pametan na~in, duhovito iinteligentno, pisati o ovim našimpropadanjima i la`ima. ^itao samneke mla|e ma|arske pisce, prevedenisu na hrvatski, objavljujeih moj prijatelj i izdava~ Seid Serdarevi},pa to je sjajna proza, ti supisci poput Attile Bartisa i drugih,iako mladi, ve} prevedeni na mnogesvjetske jezike, o njima pišuvelike novine, jezik nije ve}i odnašeg, niti je Ma|arska u boljojpoziciji od nas, pa su prevedeni,jer je to sjajna literatura, mu~na,teška, vidi se da je proizašla iz tjeskobnihstanja tranzicijske i postkomunisti~keepohe. To `elim našimsuvremenim piscima, ma izkoje sredine dolazili.(sic!) 37