Drugi broj - sic

da se merhametizam na nau-~nom planu dokazuje baš unadmo}i i osobitoj meko}i(pardon: mehko}i) duše ~itavogjednog naroda spram dušadrugih. Da li smo upravu daje to suština merhametizmakao lingvisti~ke pojave i nacionalnepotrebe?Ona se vezuje i za samu upotrebuturcizama (u kojima je ~esttaj glas), tako da u bosanskomgovornom jeziku turcizmi i izgovaranjesuglasnika h zvu~e “mehko”,u odnosu npr. na govorepravoslavaca i katolika u Bosni(zamjena je npr. tvrdim suglasnicimak i g: rekok, ig i sl.). I baš ta“mehko}a” u izgovoru, to je zvukovnidojam koji bosanski jezikostavlja, ~ime taj “merhamet” nebiva samo impresija ve} doneklei lingvisti~ki realna pojava. Imajoš jedna, u`a dijalekatska osobinakod Bošnjaka (naro~ito kodBošnjaka š}akavaca, ta~nije “historijskihš}akavaca”), koja se ulingvistici opredjeljuje kao “umekšavanje”.To je izgovor suglasnika~, }, d`, |, odnosno svo|enjena jedan afrikatski par, na “mehko”} i “mehko” |: }etiri, |amija,osobina karakteristi~na i za starisarajevski govor. Te tri realne lingvisti~kecrte daju osnova da se“jezi~ki merhamet” do izvjesnemjere i lingvisti~ki definira, damu se utvrdi konkretna podlogana kojoj se temelji...Sigurno je da govori drugihnacija emaniraju znatno nemerhametnijei grublje rafinmane,uspostavljaju}i se kaoopozicija merhametli nama?Taj “merhamet” je zvukovniutisak u govornom bosanskomjeziku, naro~ito u njegovom razlikovnomodnosu prema govorimabosanskih Srba i Hrvata.Koliko god bosansko~aršijski govornimentalitet zvu~ao “merhametli”,toliko npr. govori bosanskihSrba zvu~e “tvr|e”, “dinarski”,“grublje”, što se odnosi i nadio bošnja~kih “dinarskih govora”.To tako|er predstavlja jednuzvukovnu impresiju, koja bi se,istina, mogla potkrijepiti dijalekatskimfaktima. Na primjer, ugovorima Bošnjaka (naro~ito onim~aršijskim) javit }e se oblici saneizvršenim jekavskim i novimjotovanjem: djevojka, pojde, najde,za razliku od “dinarskog”(“sto~arskoga”) |evojka, ili npr.}etiri, |amija, prema “tvrdom”~etiri, d`amija, ili rekoh, bruhprema rekok, bruk i sl, što svestvara impresiju razlike na planu“mehko}a”: “tvrdo}a”.Vjerovatno iz razloga skromnostinekoliko puta ste nau~norelativizirali merhametizam,dvoje}i u pogledu zaklju~kada li je to realna lingvisti~kapojava ili ne. Postojili neko mjesto gdje je ono~it, gdje potpuno `ivi trijumfiraju}inad svakom prijepornoš}u.Bilo bi sjajno akobi to mjesto bilo u prostorubošnja~ke neponovljivosti.Ipak, lingvisti~ka objašnjenjaza “jezi~ki merhamet” su relativna,samo su djelimi~no lingvisti-~ka i valja ih u tom smislu primatisa velikim oprezom. Neštodrugo, me|utim, u vezi sa tompojavom predstavlja realnunjezinu podlogu...Slušamo taj jezik, naro~ito ugovoru bošnja~kih nena, odnosnonana (pa i kod “muških pripovjeda~a);to je jedna jezi~ka melodija,neponovljiva u svojoj cjelovitosti iskladnosti. Kao da se svaki putotvara neka ~arobna lingvisti~kasehara i iz nje izlaze rije~i takvomniti me|u sobom povezane (nevidljivomsvilenom niti kao pri~e iz1001 no}i) da nas op}injavaju,svaki put zavaraju, oben|ijaju...“Jezi~ki merhamet” je, dakle, kolikolingvisti~ki dokaziva toliko iimpresionisti~ka (nau~no nedokaziva)pojava.Mo`da za kraj da posavjetujemonaše ~itatelje kako daoben|ijaju masu kako bi prihvatilaVaš jezi~ki merhametizam,unato~ re~enicamakao što je potonja u kojimaistovremeno tvrdite da jemerhametizam i nau~no dokazivai nedokaziva pojava.Mo`da bi se ta njezina impresionisti~ko-lingvisti~kautemeljenostmogla ilustrirati rije~ima iuop}e jezi~kom melodijom jedneod najpoznatijih sevdalinki: “Imal' jada ko kad akšam pada?.Pa onda ništa nam ne preostajenego da zapjevamo u jedanglas. Dakle, zapjevajmo!“Ima l' jada ko kad akšam pada,/kad mahale fenjere zapale/ isi}ani drš}i šadrvani,/a saz bije upozne jacije/ dok iz tame šap}uusne same:/ Milo gond`e, da limisliš na me?”(Svi odgovori prof. dr. D`evada Jahi}asu iz knjige: D`evad Jahi}, “Bosanskijezik u 100 pitanja i 100 odgovora”,Ljiljan, Sarajevo, 1999., str. 65.)(sic!) 87