Drugi broj - sic

melanholi~na muzika, upoznali su dvojicu simpati~nih Italijana, arhitekte i ljubiteljevina. Zvali su se Pietro i Paolo. Prvi je bio crnpurast i nabijen, drugi vitak i plavokos,obojica zaljubljeni. Paolo je govorio škrt engleski, ali je uspio da objasni svojim novimpoznanicima da s Pietrom upravo slavi prvu godišnjicu sretne ljubavne veze,napomenuvši da svakako planiraju da je ozvani~e brakom. Pri~ao je to s neobuzdanimju`nja~kim temperamentom, okre}u}i se svaki ~as prema Pietru ~ije su pse}e o~i toplo`mirkale u sjeni trš~anog krova konobe. Ti amo, mi amor..., govorili su jedan drugomšapatom. Mi ami}i, salud!, nazdravljali su Minki i Alenu podi`u}i ~aše.Bilo je neobi~no vidjeti kako diskretno, ali s puno nje`nosti, prepli}u prste na stolu igledaju se zacakljenih o~iju, obasjani jedan drugim i slobodni u opho|enju kao da su upravobili prognani iz raja. Ali Alen je jedva ~ekao da krene. Svako malo okretao se oko sebe,nervozno vrtio kutiju s cigaretama i stezao zube. Nije `elio ni da gleda kako Italijaninapu}uju usne jedan k drugom i cmok}u u prazno. Minka ih je, naprotiv, pa`ljivo slušalai gledala ih kao dvojicu nestašnih dje~a~i}a. Paolo je pri~ao kako se upoznao s Pietrom ujednom toskanskom gradi}u, visoko iznad zemlje, na skelama crkve San Benedeto, uzrenesansnu fresku koja je prikazivala malog Isusa u krilu Bogordice Marije.“To je divno!”, uzdahnula je Minka oduševljeno. “Za pohvalu!”, progun|ao je Alennamrgo|eno, dodavši kroz zube: “Pravi ste nebeski par, u vra`ju mater!”Minka mu je s vješta~kim osmijehom prigovorila: “Bilo bi lijepo kad mogao oda budešbarem pristojan...” Zatim je pokušala da im objasni kako su se ona i Alen upoznali u tramvajuprije dvije godine. Bilo je toliko vru}e da je ~ak i šipka za koju se dr`ala bila vla`na odznoja. Voza~ je zbog ne~eg naglo zako~io, rekla je, mladi} koji je stajao pored nje naletio jojje licem na lakat, iz usne mu je krenula krv, ona mu je ponudila maramicu, on ju je pozvaona kafu i tako je po~elo. “I sad smo tu...!”, zaklju~ila je pljesnuvši dlanovima. “Nikakva poezija,kao u vašem slu~aju.” Alen je odmahnuo glavom i uz kiseo osmijeh uzvratio: “Trebalo jeda te popnem na munaru Alipašine d`amije pa da ima poezije...” “Kakva ti je to pri~a?!”Italijani su se smijali, Pietro posljednji, jer je ~ekao da mu Paolo prevede. “ Ke belja storia,Minka,” vikao je Pietro aplaudiraju}i. “Ke belja storia!” Pru`io je ruku Alenu, kao da je htio damu ~estita, ali ovaj je spretno izbjegao da je dodirne. Nestrpljivo je gurkao `enu ispod stola.“Evo, samo još ~as”, govorila mu je ne ustaju}i. Krenu}u sam, “ako ovog ~asa ne ustaneš”,zaprijetio je. Paolo je upravo zapo~eo pri~u o historiji te sudbonosne toskanske crkve, Minkaje htjela da je ~uje, ali Alen je ve} trpao cigarete u d`ep. Pogledala ga je s razo~arenjem. Idi,rekla mu je najednom. Za trenutak se uko~io, kao da je nije najbolje ~uo, a onda je, odmahnuvšiglavom, naglo ustao i krenuo bez pozdrava. ^im je izašao, Minka je ustala za njim.Pristojno se izvinila za~u|enim Italijanima koji su zbunjeno širili svoje male ruke.Sustigla ga je na parkingu. Bio je bijesan. “Mogla si da ih povedeš”, re~e joj. Nije uzvratila.Kora~ala je pored njega šutke. “Baksuzi!”, procijedi Alen. “Mi smo pravi baksuzi...”“Pored svih `abara na svijetu nas zapadnu pederi!” Minka je skoro plakala od ljutnje. “Ti siponekad tako naporan...”, re~e mu. “Ponašaš se kao...” Ali suzdr`ala se da ne izrekne prvuuvredu u svom mladom braku. “Pobogu, i oni su ljudi”, objašnjavala je, od samog po~etkaljubomorna na višak ljubavi izme|u Pietra i Paola.Oboje svjesni da su se prešutno posva|ali, propustili su ve~ernju šetnju. Alen je gledaoTV, ona je popunjavala ukrštenicu le`e}i na krevetu. Nakon pola sata, pokušala je da nesporazumistjera na ~istac pa je, bez afekta u glasu, pomirljivo konstatovala: “Ima svašta uBo`ijoj bašti...” “Ali, ipak se ti ljudi vole”, zaklju~ila je. Alen odmahnu rukom. “Ne razumiješ”,nastavi Minka u istom tonu. “Ka`em samo da se vole”. I to je lijepo na neki na~in. Onravnodušno dovrši: “Meni tu ništa nije lijepo, ni na koji na~in.” Gledaju}i u nijeme slike naekranu, ona spusti glavu na jastuk. “Meni jeste...”, prošapta.Više nisu sreli Italijane. A i Split je najednom postao tu| grad, more - ve} uspomena.Napuštaju}i ga sutradan, Minki se u~inilo da se vra}a u ukalupljeni svijet gdje se jednate ista svakodnevica oduvijek mreškala kao mutljag bez dna. Svijet u kome }e morati daumišlja slobodu i uvjerava sebe da druga~ija ne postoji. U ponedjeljak }e Alen biti drugasmjena i tako ~itave sedmice, ona }e s posla dolaziti oko tri, vi|a}e se tek nave~er...Ovdje ostaju turisti, me|u njima Pietro i Paolo, negdje u Toskani njihova crkva SanBenedeto, sigurno u krajoliku koji ona nikada ne}e vidjeti, i sve je to skupa imalo nekuromanti~nu i tu`nu auru.proza(sic!) 41