Damir ŠABOTI]Dok nas smrtne rastaviAlen i Minka voljeli su ljeto pa su zato odlu~ili i da se vjen~aju jedne sun~ane subote ujulu kad je u zraku bilo trideset stepeni iznad nule. Bili su obu~eni lagano i po nepisanomprotokolu: ona u jednostavnu vjen~anicu, skrojenu po narud`bi, on u iznajmljeno sivo odijelou kojem je izgledao više nespretno nego elegantno.Ujutro, prije nego su i posljednje pijane zvanice otišle sa svadbenog slavlja, oni suspakovali stvari i krenuli u Split gdje su namjeravali da provedu pet dana. Usput suoprezno razmjenjivali dojmove iz protekle no}i, svodili ra~une tako što su sabirali dobijeninovac i oduzimali mu svotu utrošenu za porodi~nu zabavu, zaklju~ivši na kraju da je rezultatnegativan ali da je atmosfera bila cirkuski vesela. Alen je bio zabrinut za odijelo ~iji jerukav progorio cigaretom i nekoliko puta je spomenuo da }e mu u salonu vjerovatno tra`itinadoknadu, no Minki se to ~inilo kao neva`na i ~ak neukusna primjedba, s obzirom naokolnosti, i jedva je jednom nehajno odmahnula glavom, umiruju}i ga: “Ma ne}e ni primijetiti,bolan, ne brini se.” Iako su uglavnom dijelili sli~na mišljenja o onome što se smatralobitnim: o novcu, o poslu, o porodici, o braku, Bogu, prijateljstvu, ljubavi, ipak su imalirazli~ite stavove o pojedinostima sitni~ave svakodnevice. To što se njemu nisu svi|ali krzneniuzorci na `enskim torbicama, a njoj jesu, nije moglo da im poremeti dvogodišnju vezuprije braka, kao ni to što je on volio slatku kafu, a ona gor~u, pa ~ak ni to što je no}u ostavljaona stolu pepeljaru punu opušaka a ona po navici bacala uloške u šolju i za stolomobavezno viljušku dr`ala u desnoj ruci, a on, po bontonu, u lijevoj. I na putu do Splita, dokse on povremeno prisje}ao nekih upe~atljivih detalja sa zabave, ona je uglavnom veseloprepri~avala ~itave epizode, ne zaboravljaju}i da spomene ni svoje dvije tetke, stare revolucionarke,koje su se napile od likera i do pono}i uglas pjevale himni~ne partizanskepjesme. S vedrim osmijehom sje}ala se djece koja su, poput `ohara, zaposjela ~itavu ku}u,zavla~ila se u ormare, pela se na krevete, ~upala cvije}e iz saksija, i sve vrijeme uzgred jelakremaste kola~e, zamazuju}i namještaj i svje`e okre~ene zidove bra~ne sobe dok sudjeveruše, njihove mame, s uobi~ajenim roditeljskim pretjerivanjem, od njih pravile~udovišta; jedna je pri~ala o svom genijalnom Denisu koji je slikao vodenim bojama iakoje imao tek ~etiri godine, druga je uvjeravala ostale da je njena mala Jasna ve} u tre}emrazredu napamet zbrajala petocifrene <strong>broj</strong>eve, tre}a se hvalila da je njen Malik, suncemamino, rano pokazao sklonost k medicini, jer je povazdan nabrajao bolesti: rak, sida, sifilis,sifilis, sida, rak, ali na latinskom, pripomenula je, da ga babo ne bi razumio.Split je divan grad, zaklju~ili su oboje kad se na horizontu ukazala panorama s razglednice.Jedva su našli hotel u kojem su nekoliko dana prije vjen~anja rezervisali sobu.Nije bio prve kategorije, ali nije bio ni loš. Soba je bila prozra~na, imala je idili~an pogledna azurni pojas du` palmi i sva je mirisala na more, što je bilo najva`nije. “Kako je divanzrak,” uzdahnula je Minka sklopljenih o~iju. @Miriše na suncokret...” Alen je umornouzdahnuo: “Meni na peršun.”Pla`e su bile prepune. Ali rano ujutro Alen i Minka su uspijevali da prona|u pogodnomjesto za sun~anje gdje su u miru mogli da u`ivaju do podneva. Potom su obilaziligrad sve do predve~erja, kad je sunce slabilo na horizontu, i slikali se pored starih zgrada,uz palme i uz suton, na osamljenim mjestima i nasred trga, me|u radoznalimstrancima i ispred nakin|urenih radnji sa suvenirima... Nave~er su vodili ljubav krajotvorenog prozora dok je topao vjetar unosio miris soli koji im se talo`io na znojnimtijelima. Tako su im prošla tri dana. ^etvrte ve~eri, u jednoj konobi, gdje je svirala40
melanholi~na muzika, upoznali su dvojicu simpati~nih Italijana, arhitekte i ljubiteljevina. Zvali su se Pietro i Paolo. Prvi je bio crnpurast i nabijen, drugi vitak i plavokos,obojica zaljubljeni. Paolo je govorio škrt engleski, ali je uspio da objasni svojim novimpoznanicima da s Pietrom upravo slavi prvu godišnjicu sretne ljubavne veze,napomenuvši da svakako planiraju da je ozvani~e brakom. Pri~ao je to s neobuzdanimju`nja~kim temperamentom, okre}u}i se svaki ~as prema Pietru ~ije su pse}e o~i toplo`mirkale u sjeni trš~anog krova konobe. Ti amo, mi amor..., govorili su jedan drugomšapatom. Mi ami}i, salud!, nazdravljali su Minki i Alenu podi`u}i ~aše.Bilo je neobi~no vidjeti kako diskretno, ali s puno nje`nosti, prepli}u prste na stolu igledaju se zacakljenih o~iju, obasjani jedan drugim i slobodni u opho|enju kao da su upravobili prognani iz raja. Ali Alen je jedva ~ekao da krene. Svako malo okretao se oko sebe,nervozno vrtio kutiju s cigaretama i stezao zube. Nije `elio ni da gleda kako Italijaninapu}uju usne jedan k drugom i cmok}u u prazno. Minka ih je, naprotiv, pa`ljivo slušalai gledala ih kao dvojicu nestašnih dje~a~i}a. Paolo je pri~ao kako se upoznao s Pietrom ujednom toskanskom gradi}u, visoko iznad zemlje, na skelama crkve San Benedeto, uzrenesansnu fresku koja je prikazivala malog Isusa u krilu Bogordice Marije.“To je divno!”, uzdahnula je Minka oduševljeno. “Za pohvalu!”, progun|ao je Alennamrgo|eno, dodavši kroz zube: “Pravi ste nebeski par, u vra`ju mater!”Minka mu je s vješta~kim osmijehom prigovorila: “Bilo bi lijepo kad mogao oda budešbarem pristojan...” Zatim je pokušala da im objasni kako su se ona i Alen upoznali u tramvajuprije dvije godine. Bilo je toliko vru}e da je ~ak i šipka za koju se dr`ala bila vla`na odznoja. Voza~ je zbog ne~eg naglo zako~io, rekla je, mladi} koji je stajao pored nje naletio jojje licem na lakat, iz usne mu je krenula krv, ona mu je ponudila maramicu, on ju je pozvaona kafu i tako je po~elo. “I sad smo tu...!”, zaklju~ila je pljesnuvši dlanovima. “Nikakva poezija,kao u vašem slu~aju.” Alen je odmahnuo glavom i uz kiseo osmijeh uzvratio: “Trebalo jeda te popnem na munaru Alipašine d`amije pa da ima poezije...” “Kakva ti je to pri~a?!”Italijani su se smijali, Pietro posljednji, jer je ~ekao da mu Paolo prevede. “ Ke belja storia,Minka,” vikao je Pietro aplaudiraju}i. “Ke belja storia!” Pru`io je ruku Alenu, kao da je htio damu ~estita, ali ovaj je spretno izbjegao da je dodirne. Nestrpljivo je gurkao `enu ispod stola.“Evo, samo još ~as”, govorila mu je ne ustaju}i. Krenu}u sam, “ako ovog ~asa ne ustaneš”,zaprijetio je. Paolo je upravo zapo~eo pri~u o historiji te sudbonosne toskanske crkve, Minkaje htjela da je ~uje, ali Alen je ve} trpao cigarete u d`ep. Pogledala ga je s razo~arenjem. Idi,rekla mu je najednom. Za trenutak se uko~io, kao da je nije najbolje ~uo, a onda je, odmahnuvšiglavom, naglo ustao i krenuo bez pozdrava. ^im je izašao, Minka je ustala za njim.Pristojno se izvinila za~u|enim Italijanima koji su zbunjeno širili svoje male ruke.Sustigla ga je na parkingu. Bio je bijesan. “Mogla si da ih povedeš”, re~e joj. Nije uzvratila.Kora~ala je pored njega šutke. “Baksuzi!”, procijedi Alen. “Mi smo pravi baksuzi...”“Pored svih `abara na svijetu nas zapadnu pederi!” Minka je skoro plakala od ljutnje. “Ti siponekad tako naporan...”, re~e mu. “Ponašaš se kao...” Ali suzdr`ala se da ne izrekne prvuuvredu u svom mladom braku. “Pobogu, i oni su ljudi”, objašnjavala je, od samog po~etkaljubomorna na višak ljubavi izme|u Pietra i Paola.Oboje svjesni da su se prešutno posva|ali, propustili su ve~ernju šetnju. Alen je gledaoTV, ona je popunjavala ukrštenicu le`e}i na krevetu. Nakon pola sata, pokušala je da nesporazumistjera na ~istac pa je, bez afekta u glasu, pomirljivo konstatovala: “Ima svašta uBo`ijoj bašti...” “Ali, ipak se ti ljudi vole”, zaklju~ila je. Alen odmahnu rukom. “Ne razumiješ”,nastavi Minka u istom tonu. “Ka`em samo da se vole”. I to je lijepo na neki na~in. Onravnodušno dovrši: “Meni tu ništa nije lijepo, ni na koji na~in.” Gledaju}i u nijeme slike naekranu, ona spusti glavu na jastuk. “Meni jeste...”, prošapta.Više nisu sreli Italijane. A i Split je najednom postao tu| grad, more - ve} uspomena.Napuštaju}i ga sutradan, Minki se u~inilo da se vra}a u ukalupljeni svijet gdje se jednate ista svakodnevica oduvijek mreškala kao mutljag bez dna. Svijet u kome }e morati daumišlja slobodu i uvjerava sebe da druga~ija ne postoji. U ponedjeljak }e Alen biti drugasmjena i tako ~itave sedmice, ona }e s posla dolaziti oko tri, vi|a}e se tek nave~er...Ovdje ostaju turisti, me|u njima Pietro i Paolo, negdje u Toskani njihova crkva SanBenedeto, sigurno u krajoliku koji ona nikada ne}e vidjeti, i sve je to skupa imalo nekuromanti~nu i tu`nu auru.proza(<strong>sic</strong>!) 41
- Page 3 and 4: !z sadr`aja...Admir Jamakovi}Interp
- Page 5 and 6: !infospjevBilinpoljska bitkaprotu P
- Page 7 and 8: [kljocam i zvocamŠipak se okre}e!b
- Page 9 and 10: !prikazii lik mrtvog brata }e ga po
- Page 11 and 12: !prikaziIdentitarna polivalentnost,
- Page 13 and 14: !prikaziholi~ne tokove pjesme, nala
- Page 15 and 16: !citatProjekat razvijanja mase kao
- Page 17 and 18: !interpretacija1. pjesmaSAVIN IZVOR
- Page 19 and 20: !interpretacijaDakle, izvor, koji j
- Page 21 and 22: !esejnarušavaju historiografski na
- Page 23 and 24: tra`iti nukleus koji je generirao p
- Page 25 and 26: !stavDurakovi}a. Problem kojim se b
- Page 27 and 28: cilj takvog mijenjanja? Po mom miš
- Page 29 and 30: Almir KolarPoliti~ka igra!web happe
- Page 31 and 32: !web happeningbonus, vrelim olovom
- Page 33 and 34: !intervjuUvijek }emo imatimitova za
- Page 35 and 36: !intervjuFOTO: BH DANIMiloševi}a,
- Page 37 and 38: !intervjune preokupacije, u ovome s
- Page 39: ma”, rekao je, a kad god je svoje
- Page 43 and 44: prozaAdnan RepešaSLABOSTMoj otac n
- Page 45 and 46: Mirnes Sokolovi}sic!iranjeDekonstru
- Page 47 and 48: Elvedin Nezirovi}USUDZovem se Ragib
- Page 50 and 51: Dekonstrukcija poetskokriti~kihvrhu
- Page 52 and 53: Dinko Kreho / Studentska buna na po
- Page 54 and 55: FOTO: Matija Sinkovi}, Zagreb, prvi
- Page 56 and 57: Postratnafragmentarizacijai decentr
- Page 58 and 59: Stoga }u se ja u toku svoga izlagan
- Page 60 and 61: IN`INJERINGetni~kih dušaO proizvod
- Page 62 and 63: ~kog identiteta, pri ~emu se ~ini d
- Page 64 and 65: menima, što je standardizatorima b
- Page 66 and 67: FOTO: Amer Tikveša, Prirodno-matem
- Page 68 and 69: godišnjeg studija uporno naglašav
- Page 70 and 71: da studij njezinog jezika i kulture
- Page 72 and 73: nosu na ovaj veliki model, koliko o
- Page 74 and 75: Predrag Luci} / Iz Betona74ME\UVERS
- Page 76 and 77: Poput rodne ili etni~ke dominacije,
- Page 78 and 79: Obra~unU tom nevaktu zuluma i tlapn
- Page 80 and 81: Svud jebno je i ~edno je i so~no je
- Page 82 and 83: Edin Sal~inovi}Neprilago|en(Hor “
- Page 84 and 85: Ekskluzivno: Blagodare}i sjajnim ak
- Page 86 and 87: Bosanski jezikza po~etnikeMirnes So
- Page 88 and 89: Frederic JamesonSimptomi teorijeili
- Page 90 and 91:
cijelih novih kolektivnih planeta i
- Page 92:
Multikulturalizam je zanijekani, iz