Drugi broj - sic

FOTO: Amer Tikveša, Veterinarski fakultet, Sarajevonosti, jesu zajedni~ki kursevi pod nazivom “B/H/S”što mo`da i nije loše rješenje, ali njihov karakter jekao npr. na pariškoj Sorboni jednostavno su`en isveden na tipi~ni jezi~ki kurs, koji vjerovatno zavisiod predava~a koji mo`da naglašava razlike u varijantamajezika, ali sigurno koristi jednu, svojumaternju verziju.Došli smo, dakle, do suštine problema: nakon raspadajugoslavistike formirali su se hermeti~ni studijikroatistike i srbistike, koji su naravno štetni upravozbog svoje hermeti~nosti ~ije primjere sam navelaranije a odnose se na ove dvije kulture. Ali mo`danajgora posljedica novog sistema jeste ~injenica da suBosna i Hercegovina i svi njezini kulturni aspektiispali izvan ove nau~ne oblasti. Ili su, što je mo`da igore, postali dio nacionalnog hrvatskog i nacionalnogsrpskog diskursa koji u okviru današnje slavistikeBiH svakako posve}uju malo mjesta. Takvoizostavljanje obuhvata svaki nau~ni nivo. Studentislavistike ~ak na poredbenim predmetima, knji`evnimili lingvisti~kim, nemaju doticaja s osobinamabosanskog jezika ili kanonom bosanske, da ne ka`embošnja~ke knji`evnosti. Što se ti~e Bosne i Hercegovine,tokom svojeg petogodišnjeg studija imalasam, u okviru programa, priliku da se upoznam jedinos djelatnoš}u bosanskih franjevaca (i to uglavnomo njihovoj ulozi u standardizaciji hrvatskog jezika) ieventualno kroz djela savremenog hrvatskog (da lisamo hrvatskog?) pisca - Miljenka Jergovi}a. I zvani~noništa više! Oni koji su se više zanimali za Bosnuimali su priliku uhvatiti ponešto iz bosanske savremeneknji`evnosti zahvaljuju}i djelatnosti izdava~keku}e Czarne koja je posljednjih godina objavljivalaautore poput Nenada Veli~kovi}a, Emira Suljagi}a,Muharema Bazdulja ili Saše Staniši}a (koji je svojdebitantski roman napisao ipak na njema~komjeziku). Moglo bi se re}i na toj osnovi da prosje~anpoljski ~itatelj, ako vjeruje u misiju širenja balkanskesavremene knji`evnosti preko izdava~ke ku}eCzarne, zna više o bosanskoj savremenoj knji`evnostinego previše nezainteresovan student kroatistike ilisrbistike. Izlišno je re}i da ve}ini ovih studenata nisupoznata imena (a kamoli njihova djela) poput MešeSelimovi}a, Hamze Hume, Hasana Kiki}a, }amilaSijari}a, Muse ]azima ]ati}a, Skendera Kulenovi}a iliMaka Dizdara. To su za ve}inu studenata ju`ne slavistike,ili bolje re}i kroatistike i srbistike, prezimenaegzoti~na koliko i klasici ma|arske ili finske knji-`evnosti. Naravno, namjerno izoštravam ovu slikuda poka`em opšte stanje koje, na sre}u, popravljajuizuzeci, koji naspram glavne struje svog studija aputem privatnog istra`ivanja, ~esto iz inata ili nekevrste radoznalosti, proširuju svoje znanje i ~akposve}uju Bosni i Hercegovini svoje diplomske, magistarskepa i doktorske radove. I u njima je cijela nadabudu}e nauke o bosanskohercegova~koj kulturnojzajednici. Na`alost, postoji svijest o tome da bosnistikau inostranstvu nema šanse da se razvije bez potporedr`ave-majke, jer upravo je dr`ava, ~ega mo`dašira javnost nije svjesna, odgovorna za to kako izgle-(sic!) 69