Drugi broj - sic

!interpretacija1. pjesmaSAVIN IZVORBistro oko u kamenuOtvoreno zasvagda~etverostrukim poljupcem štapaSanjivim zelenim trepavicamaTrava i skriva i otkrivaStudenu providnu istinuNa dnu ove vodeSija biljurna vu~ja glavaSa dugom u ~eljustimaUmivanje ovom vodomLe~i od svake smrtoboljeGutljaj ove vodeOd svake `ivotoboljeBistro oko u kamenuOtvoreno za svakogaKo crnu svoju suzu ovde napustiFolklorno-mitološki kontekstIzvor. Krštenje, ljubav i štap su atributi koji su pripisivani svecima, a svetac je bio i Savakojem se pripisuje i zasluga za stvaranje izvora u ovoj pjesmi. Da je voda glavni atribut sv.Save svjedo~e mnogobrojna predanja o tome kako on stvara rijeke, izvore, jezera. Tu uloguje naslijedio od starog srpskog boga. Dovoljno je da sv. Sava udari ili prekrsti mjestoštapom i na tom mjestu potekne voda. Ova osobina, o kojoj govori i Popa, poznata je u narodnimpri~ama vezanim za svetoga Savu i u njima izvori, koje je Sava otvorio i blagosloviosvojim štapom, su ljekoviti. Evo jedne takve pri~e:“Jednom Sveti Sava po|e uz Durmitor i na vrhu njegovom probavio je cijelo ljeto, moliose Bogu i radio zemlju. I sad se znaju leje, kad je luk sijao. |ak, koji je išao s njime zapitaga: “Kako }emo ovde bez vode?” Sveti Sava pomoli se Bogu, pa prekrsti štapom po jednukamenu, i toga ~asa pote~e voda. Tu vodu narod zove “Savina voda”.”Vuk. Poznato je da u tradiciji o sv. Savi ima dosta prethriš}anskih elemenata i da je ona,prema tome, izvor za ispitivanje stare srpske religije. Naslije|eno je vjerovanje da sv. Savasaziva vukove u planini, odre|uje im hranu za narednu godinu, tj. šalje ih u razne torovei daje uputstvo šta da tu zakolju i pojedu. Sv. Sava naziva vuka drugom. “Prema shvatanjimaSava je zaštitio bo`anstvo vukova, to zna~i da je u srpskom paganstvu postojalo vu~jebo`anstvo, ~ije su funkcije kasnije prenesene na sv. Savu.” Vuk je nerazdvojni Savin pratilac,ali i drugih svetaca koji su nasljednici starinskog nacionalnog boga - svetoga Mrate,arhan|ela Mihaila, sv. |or|a. Kad se još doda da je vuk atribut poznatih htoni~nihbo`anstava, Vodana i Dispatera, onda mo`emo ste}i još ja~e uvjerenje da je on doista bioatribut i srpskog nekadašnjeg nacionalnog boga koji je sa Vodanom i Dispaterom srodan, a~ija se tradicija prenijela na sv. Savu. U ranoj fazi paganstva obo`avanje i kult `ivotinja bioje, kod svih naroda, redovna pojava. “U jednom katalogu srednjovjekovnom, gdje se svinarodi identifikuju sa ponekom `ivotinjom, za Srbina se ka`e da je vuk.” ^injenica da jestari srpski bog zamišljan u vu~jem obliku nalazi potvrde, ne samo u legendama, nego i ukultu. Taj bo`anski vuk imao je svoj kult, pa ~ak i svoje praznike; sve je to sa~uvano, istinau malo oslabljenoj ali jasnoj formi, i do današnjeg dana.(sic!) 17