Drugi broj - sic

adi u ime kulture jer kultura mu slu`i za opravdanje i legitimisanjeili prikrivanje politike nacionalnog egoizma, nacionalne dominacijei isklju~ivosti. 5Esencijalisti~ko interpretiranje kulture kao autohtone, jedinstvenei ~iste tvorevine jedne društvene zajednice na balkanskomtlu, kao i u drugim evropskim zemljama, dovelo je donacionalisti~kih formula koje zatiru vezu sa Drugim, odnosnodo politi~kog jednoumlja koje uspostavlja granice vlastite kultureuzdi`u}i njene vrijednosti kao posebne i jedinstvene. Takvointerpretiranje kulture obavezno konstruiše naracije onazadnim i od sebe manje vrijednim susjednim kulturama i identitetima.^olovi} jasno upu}uje na onaj segment politi~kogdjelovanja koji je proizveo ratne u`ase devedesetih i koji jekroz svoje medije strateški razvijao manipulativnu ideju kojapo~iva na tome da se ~ovjek treba za kulturu boriti makar ognjemi ma~em. Tako su nacionalisti~ke i etnonacionalisti~ke elite naju`noslavenskoj politi~koj sceni upisale ideologiju u kulturuklerikaliziraju}i kulturne identitete. Tako je kultura postalaneupitna kategorija, odnosno, transformisala se u ubila~ku,kako ka`e Amin Maluf analiziraju}i pitanja identiteta. ^olovi}pokazuje na koji su na~in kulturne vrijednosti ju`noslavenskih ibalkanskih zemlja unutar jedne tradicije razvile ideju zatiranjaDrugih reafirmiraju}i velike nacionalne mitove. Tako je nad kulturomizvršen teror od strane konzervativnih nacionalisti~kihinterpretacija u~inivši je oskudnom i zatvorenom za svaki oblikdijaloga ili polemike.Nadalje, u eseju Sveštenici jezika. Nacija, poezija i kult jezika,^olovi} otvara pitanje slavljenja jezika kao temelja nacionalnogidentiteta, navode}i kako slavljenje jezika u dr`avama nastalim raspadomJugoslavije, zapravo, slu`i i za legitimisanje novog unutrašnjegpoliti~kog poretka. Svjedoci smo kako “nacionalni radnici u jeziku” uakademskim kabinetima normiraju jezik zavisno od politi~ke elitekoja tako potvr|uje svoj legitimitet. Postojanje jednog, piše ^olovi},za Srbe, Crnogorce, Hrvate i Bosance, zajedni~kog i u lingvisti~kom pogleduistog jezika, nije smetalo procesu konstruisanja tri posebna nacionalnaidioma koji su postali dominantnom identitarnom oznakomnjihovih kreatora. Jezik je u tom smislusakraliziran i doveden u poziciju da razdvojijednu naciju od druge. ^olovi} neprestano upu}ujena paradigmati~ne primjere koji potvr|ujuu tekstovima iznesene teze. Tako njegovrad predstavlja dugotrajano i kontinuiranobilje`enje medijskih istupa, kako politi~kihtako i kulturnih djelatnika 6 .Govore}i o jeziku, ^olovi} na istom planuanalizira knji`evnost pokazuju}i na~inena koje je zloupotrijebljena i iskorištena zanacionalnu stvar.Mirko Kova~ u eseju Doba zvijeri 7 pokušavapredstaviti ulogu intelektualne i akademskezajednice u pripremanju krvavogratnog epiloga koji se dogodio na prostorimabivše Jugoslavije devedesetih godina. U tomsmislu aktuelni su i eseji iz knjige Balkan -teror kulture I. ^olovi}a. Analiziraju}i kulturneidentitete društvenih zajednica eksjugoslavenskihprostora, dekonstruiraju}i naracijeo velikim i malim kulturama, te navode}iprimjere iz aktuelne politi~ke, knji`evne imedijske produkcije, ^olovi} provla~i pri~u oneodgovornosti intelektualne elite prije i tokom krvavih zbivanjakoji }e uslijediti raspadom Jugoslavije.Knjiga Balkan - teror kulture samo je nastavak istra`iva~koanaliti~kograda utemeljenog na antropološkim i kulturološkimstudijama koji njen autor razvija još od 1971. kada je osnovaosada ve} ~uvenu Biblioteku “XX vek”. Na kraju, ova knjiga namu fusnotama daje upute na aktuelna antropološka i kulturološkaistra`ivanja balkanskih kultura, što i u toj dimenziji knjigu ~iniviše nego dragocjenom.5^olovi}, Ivan. U ime kulture, U: Balkan - teror kulture, XX vek, Beograd, 2008.6Tako, npr, govore}i o sakralizaciji jezika u javnom prostoru, I. ^olovi} navodi sintagmu izuzetno uticajnog srpskog pjesnika Matije Be}kovi}a kojijezik ozna~ava kao “naša nevidljiva crkva”, dok su pjesnici, zapravo, “sveštenici jezika”.7Isp. Kova~, Mirko. Pisanje ili nostalgija, Fraktura, Zagreb, 2008.14