Drugi broj - sic

~kog identiteta, pri ~emu se ~ini da }e Bosna i Hercegovinajoš dugo biti društvo konflikta i društvo neznanja,upravo u vremenu kada zemlji predstojidublji silazak u provaliju neoliberalnog a potom ikognitivnog kapitalizma.Takvo stanje svjedo~i da su ideologije koje su vansistema i institucija, odnosno disidentski (jer je u SFRJugoslaviji etnonacionalizam u svojoj kleroina~ici bioskoro pa jedini vid disidentstva) pripremale i proizvelerat, dobile svoje institucije i politi~ku mo}, ikada shodno rezultatima rata i zbog politi~ko-ustavnogsistema koji generira etnonacionalizam, imajudemokratsko pravo na dovršavanje rata u miru.Dovršavanje rata u kontekstima postpotopne kontramultietni~keBosne i Hercegovine ne zna~i ništadrugo do dovršavanje procesa konstruiranja kolektivnihetni~kih identiteta, zbog ~ije je nedovršenostirat upravo i mogao, ili morao, po~eti.Imagološki diskursi i mitologijski obrasciGore izlo`ena naizgled digresivna analiza pokazujeda bosanskohercegova~ko visoko obrazovanje uhumanisti~kim i društvenim naukama, kao procesproizvodnje in`injera etni~kih duša, nije tek proizvodetni~koidentitarnog djelovanja odre|enihakademskih grupa ili nacionalisti~kih intelektualnihpregalaca i profesora, niti je tek slu~aj od jednog dodrugog grada, odnosno univerziteta. Bjelodano je dapostoje}i sistem kontramultietni~kog politi~kogure|enja, a time i društva, odnosno institucije mo}i,preko ministarstava obrazovanja, rektorata, upravnihodbora, dekanata i rukovode}ih profesora fakultet?,planski i sistemski organiziraju proces visokogobrazovanja kao proces dovršavanja odgoja etni~kihduša i proces proizvodnje novih in`injera etni~kihduša. Najve}i problem ukupne bosanskohercegova~ke(pred)apokalipse jeste u ~injenici da ideologijekoju su proizvele rat u miru postaju puno sna`nije iorganiziranije, a da }e u budu}nosti stalno postajatija~ima i raditi na ve}em nivou organiziranosti, sve}im ovlastima, iskorištavaju}i prednosti modernizacijei informatizacije obrazovanog rada kojedonosi “bolognizacija” visokog obrazovanja.Etni~ka segregacija i uspostavljanje kolektivnogidentiteta ne tek na razlici ve} nasukobu (~esto i fizi~kom) u procesu predškolskog,osnovnog i srednjeg obrazovanja, mladeBosance i Hercegovce u univerzitetske humanisti~keklupe dovodi spremne za kona~no konstruiranjekolektivnog identiteta i za dosezanjestatusa diplomiranih Bošnjaka, Hrvata i Srba.Humanisti~ke i društvene discipline u svojoj obrazovno-univerzitetskojnadgradnji jesu najspornijemjesto bosanskohercegova~kog ne samo visokogobrazovanja, a ujedno i najve}a izdaja utopijske mogu}nostireintegracije bosanskohercegova~kog društva,zato što u procesu konstruiranja etni~kog identitetanajva`niju ulogu igraju upravo one, a posebicepovijest knji`evnosti i historiografija, jer upravopotonje dvije ponajviše operiraju imagološkimdiskursima i stalno grani~e s mitom ili koriste mitološkei mitologijske obrasce predstavljanja prošlostii organiziranja budu}nosti.Konstruiranje kolektivnog identiteta uvijek setemelji na mitski pozitivnom trenutku prošlostijedne zajednice, pri ~emu suština zajednice, u našemslu~aju etnije, mora biti upravo taj trenutak, koji historiografskine mora biti jedan, nego ih mo`e biti iviše, ali se u procesu konstruiranja kolektivnog identitetauvijek prikazuju kao Jedan, u ~emu i jeste njegova/njihovamitologi~nost. Tako primjerice savremenabošnja~ka historiografija i povijest knji`evnostiinsistiraju na dva trenutka povijesti Bosne iHercegovine, koje u skladu sa svojim unitaristi~kototalitaristi~kimi mimikri~kim usmjerenjem, svode,ili mo`da uzdi`u, na nivo povijesnog trenutka bošnja~kognaroda. Prvi trenutak jeste srednjovjekovnobosansko kraljevstvo, ~ija se upitna snaga i upitnasamostalnost veli~aju u tipi~nom nacionalisti~komonumentalisti~kommaniru pre~itavanja i sublimiranjapovijesti. Drugi trenutak jeste posljednji bosanskohercegova~kirat koji se iz perspektive nacionalisti~ko-monumentalisti~kehistoriografije i nacionalisti~kepozitivisti~ko-impresionisti~ke povijestiknji`evnosti tuma~i kao trenutak potpunog oslobo-|enja naroda od svih neprijatelja i neprijateljstava,odnosno kao trenutak narodnog preporoda, što, napovijesno-poeti~koj ravni, odnosno na ravni smjeneideoloških dominanti i subordinata, nije ništa drugodo obnova nacional-romantizma.Oba trenutka povijesti podrazumijevaju Drugog,ili preciznije kazano - više Drugih, a u suprotstavljenostiprema njima zasniva se kolektivnietni~ki identitet, pri ~emu suprotstavljenost traje,stalno se obnavlja i ja~a, e da bi u budu}nosti rezultiralainstitucionalnom suprotnoš}u i odvojenoš}u,to jest vlastitim teritorijem za etniju. Pokazujese, dakle, da proces konstruiranja kolektivnogetni~kog identiteta nije tek posao politi~kihstranaka ili proces koji se samostalno razvija neovisnoo djelovanju centara mo}i, kako bi povjerovaliesencijalisti, nego proces konstruiranja kolektivnogetni~kog identiteta ima svoje kanale: 1. mitskitrenutak povijesti, 2. suprotstavljenost, odnosnokonfliktna razli~itost naspram najbli`eg Drugog,3. stalni rad na politi~kom osiguravanju procesakonstruiranja identiteta.62