Drugi broj - sic

Mirko Kova~Tr~i u bioskop zvezda(iz memoarske knjige Vrijeme koje se udaljava)List Narodna armija raspisao je natje~aj za talentirane maturante koji su se isticali u lijepompisanju; njihovi su profesori odredili natjecatelje i to iz svakog razreda po jednog.Tada je bilo 14 beogradskih gimnazija, pa se i natjecatelja nakupilo. Tema je bila zadana,vjerojatno nešto u ~ast 22. decembra, Dana armije; ne sje}am se naslova teme, ali znam dasu nagrade bile nov~ano visoke, ne samo za u~enike, nego i za njihove gimnazije; o tomese na sva usta govorilo kako armija na fin i diskretan na~in poma`e prosvetu i poti~e talente.U ocjenjiva~kom `iriju bila je i moja profesorica, te još nekoliko uglednih novinara ipisaca; predsjednik je bio glavni i odgovorni urednik Narodne armije general-pukovnikIvanovi}, od milja su ga zvali ~iko, bio je srda~an i ugodan; kasnije smo bili dobri prijatelji,podr`avao me ~ak i onda kada su me re`imske knji`evne glavosje~e napadale.Prva nagrada pripala je meni, druga slijepoj u~enici, mislim da se prezivala Risti}, kojaje bila tako|er iz Druge beogradske gimnazije. Na dodjeli nagrada bila je vojna svita usve~anim odorama, mnoge li~nosti iz javnog i kulturnog `ivota, bile su tu kamere, reflektori,vojni snimatelji Zastava-filma i Filmskih novosti ~ije su vijesti išle u kinima prije projekcijefilma, bio je to popularni `urnal.Ne sje}am se koliko je dana proteklo od primanja te nagrade, kada sam sreo naTerazijama Danila Kiša, bio je umotan u šal, jedva mu se vidjelo lice, dok je kosa, taj velikibuket na njegovoj glavi, bila kao sve~ano posuta konfetama snje`nih pahulja. Teško se kretaopo bljuzgavici, a kad me ugledao, zastao je i sklonio šal s usta.“Tr~i u bioskop Zvezda, eno te u `urnalu, primaš nekakvu nagradu”, rekao je.Bio sam zate~en, nisam ništa izustio, a isti ~as je kroz moje tijelo prostrujala laka trema.Ukipio sam se i gledao za mladim piscem koji je odmicao prema hotelu Moskva. Mi smo semalo poznavali, neke sam njegove lirske proze ~itao u crnogorskim knji`evnim ~asopisimaStvaranje i Susreti, nisu mi se bogzna kako dojmile, do~im je ono što je tiskao na ekavici ustudentskom listu Vidici bilo kudikamo bolje. Na ulici smo se pozdravljali, ali bez `elje dazastanemo i rukujemo se; samo smo jednom podulje sjedili u kavani Ruski car. Kiša samnaj~eš}e vi|ao u društvu Cetinjana od kojih sam i ja neke površno znao. Jednom su svi bilina okupu u Prešernovoj kleti, tada mi je doviknuo da pije s Cetinjanima i mahnuo midr`e}i u ruci lutku. Bio sam nakratko svratio tra`e}i svoje društvo, a taj prizor u kleti, i taboemska aura koja je liku mladog pisca utisnula neki ~udesni sjaj i sre}u što je s drugarima,ostali su urezani u mom sje}anju, a kad god sam kasnije, u godinama našeg prijateljevanja,po tko zna koji put o tomu pri~ao, Danilo bi uvijek isti detalj osporio, a to je ta lutkakoju mu je moja mašta gurnula u ruke, jer on se u`asavao materijala od kojeg se lutkeprave, a uza sve, slika je sama po sebi glupa, “tra`eno bizarna”, znao je re}i.A jednom smo se oko toga posva|ali, tvrdio je da namjerno širim tu blesavu pri~u slutkom kako bih ga prikazao kao pijanu budalu, “ako ti mene vidiš samo tako, kao nekogklošara koji s pijancima ~ere~i lutku, onda sam ja za tebe imbecil ili manijak”, vikao je, ai ja sam se sva|ao uzvra}aju}i istom mjerom, ne baš tako temperamentno i povišenimglasom kako je to on umio, pa ipak sam mu rekao da `eli cenzurirati ono što mu ne odgovara,te da mo`e dvojiti samo oko vlastite memorije, ali ne i moje, pa sam ga podsjetio da}e mi svjedo~iti najmanje dvadesetak osoba kada je u ateljeu, u Ulici Strahinji}a bana,briljantno govorio što su lutke na slikama Dade \uri}a, šire}i zna~enja tih figura imetafora na nas i naše `ivote; ta svi smo mi samo lutke na uzicama ovoga svijeta i njegovihgospodara, svi završavamo negdje na smetljištu. Sje}am se da me prekinuo, ni tomu nije odgovaralo, nije padao na laskanja, bio je svjestan svojih vrijednosti, “ne}eš mire}i da je isto govoriti o lutki kao slikarskoj rekviziti i jebati lutku u kr~mi, pijan s pijanci-38