Drugi broj - sic

tra`iti nukleus koji je generirao potonje Karahasanove i Sidranove diskurse, ali i uopšteneanga`iranost i neosjetljivost inih autora, ~ime se sve uspostavljaju kulturni i društvenikontinuiteti koji obilje`avaju strukturu epohe kojoj nazo~imo, što su sve postavke kojejama~no u budu}nosti ne}e anticipirati ništa dobro.A u takvom obzoru potreba za po-eti~kim anga`manom nikada nije bila ja~a; jer, kakobi to rekla D. Ugreši}, na kulturnoj sceni ubrzano se pojavljuju citati iz muzeja totalitarizma:dr`avne (ili entitetske) izlo`be koje nas vra}aju u vrijeme socijalisti~kog realizma; ni~u projekti kojisu svoju grotesknost ve} odavno potvrdili u zaboravljenim totalitarnim ideologijama; pojavljuju seknji`evno-propagadni, crno-bijeli tekstovi; ni~e i pokoji “dr`avni” pisac; nanovo se, poput trajnogvirusa, javljaju mehanizmi cenzure, autocenzure, kolektivne cenzure koje poznajemo iz prašnjavihpriru~nika kulture totalitarizma; projekti “nacionalne” kulture i “duhovne obnove” koje poznajemoiz po`utjelih priru~nika nacizma (Kultura la`i). Sama stvarnost otjelotvorila na sliku i prilikupostmodernisti~ke muzealnosti, koja se posvetila citiranju totalitarizma (D. Ugreši}). Takvoludi~no citiranje totalitarizma preduprijedilo je svako definisanje i raš~injavanjedruštvenog stanja kojeg danas `ivimo, budu}i da se totalitaristi~ke strategije svagdaironi~no relativizuju i poniru u pluralnosti društva, umi~u}i kriti~koj teoriji i produ`avaju}ikonstantno stanje bezazlene zarobljenosti.Otjelotvoriti u kulturi mjerodavan sistem koji }e poimati povijesna zbivanja i sadašnjicu,umaknuvši falsificiranju ~injenica i instrumentalizaciji traume, dekonstruirati imaginacijuna koju je uticala ideološka vjera, te tragati za formama umetni~kog izraza koje omogu}avajuda se na|e istina - bile te forme autobiografske ili dokumentaristi~ke (Kiš), priznati društvenopoliti~kuodgovornost autora kao knji`evnu kategoriju, razobli~iti relikte postmodernizmakoje se preve} lako instrumentaliziraju, budu}i da se najgore falsifikacije povijesnih~injenica, naopasnije ideologeme i citiranje totalitarizma u stvarnosti mogu tuma~iti kaoispoljavanje svijetle suštine postmodernisti~kog pluralizma, koji se svojim relativizmom tobo`eprotivi totalitaristi~kom svjetonazoru - sve su to postavke koje bi trebala upamtiti sljede}akulturna formacija, koriste}i svoje pravo na moral i objektivnost, obistinjavaju}i epštejnovskuprognozu kako }e s padom postmodernizma nastupiti formacija koja }e iskoristitisvoje pravo na povijest i utopiju, koja se ne}e lišavati svakog eti~kog anga`mana i stavaprema historiji, relativizuju}i ga kao igru istinama, ~ime bi literatura dala svoj doprinos uprevazila`enju posttraumati~nog i postapokalipti~nog konteksta. (Mo`da bi kao sr` tenove kulturne formacije mogao figurirati upravo spisateljski anga`man u prevladavanju,interpretiranju, prevo|enju i osloba|anju najoštrijih traumatskih simptoma jedne individue ilidruštvene grupe stradalnika; kako piše D. Beganovi} 2 , u kontekstu holokaustovskeknji`evnosti, u tome slu~aju knji`evnost gubi na moralnoj neutralnosti a dobiva napoimanju spisatelja kao savjesti društva; mo`da je to projekt koji je potreban postapokalipti~nom/post-postmodernisti~komkontekstu kao nova utopija i stav.)Prigovori koji govore da bi se pred takvim zahtjevima literatura profanizirala ifunkcionizirala, da bi se prosede uprostio, jesu paradoksalni imamo li na umu dijalektikukoju u dohva}anju stvarnosti trpi forma u povijesnoj poetici, tragaju}i za sve novimmodusima u stalnoj potrebi za o~u|enjem; dakle, kvalitetnu literaturu u ispitivanju postojanjai otkrivanju forme nikakvi društveno-eti~ki izazovi ne mogu uprostiti, dapa~e!Nakon pada postmodernizma u postjugoslovenskim okvirima, jedan od alternativnihprojekata u ukupnom svjetonazoru jeste i interkulturalno poimanje knji`evnosti (nesumnjivoanticipirano ratom i kulturnim i intelektualnim izdajama u tom kontekstu, ali idisidentskom energijom koja se tu udomila emigriravši iz jugoslovenskog antitotalitaristi~kogpisma), zajedno sa eti~kim dokumentarizmom koji je anticipiran u antiratnom pismu;te dvije konstante savremenog doba predstavljaju projekt koji bi mogao do}i kao korak kaispunjenju zabranjenih snova o društvenim promjenama, kao odgovor na postmodernisti~kudenunciranost svih revolucija u kulturnim i društvenim formama (Eagleton), kaosna`na politi~ka i kulturna alternativa totalitaristi~kom dobu, stanju i praksi koje u postjugoslovenskimokru`jima diktiraju fundamentalisti~ki i kolektivisti~ki centri mo}i. Takvi projektio`ivljavaju ljubav prema budu}nosti kao prema stanju obe}anja, kao o~ekivanju, a ne kao premaobe}anoj zemlji, kako bi, unato~ svemu, na ruševinama, ti projekti, makar u jednoj dionici,sada otjelotvorili epohu koja }e (od)sanjati bolje epohe. Ali, naravno, to su samo snovi i,kako sada stvari stoje s kanonom i institucionalnom mo}i, od toga tako|er ništa ne}e biti.!esej2Davor Beganovi}. Pam}enje traume. Postapokalipti~ka proza Danila Kiša. Naklada Zoro, Sarajevo, 2007.(sic!) 23