Drugi broj - sic

Linda PrugoCENZURADrhte crvene zvijezdena nebu no}as.Crvene, moje zvijezde,samo moje, samo crvene.U grobnicama diljem Moskve i Parizakraste u obliku crvenih zvijezda u mesupokojnih tjelesautisnute u one nepodobneugravirane na one nepo`eljneurezane na one grlateistetovirane na one cenzuriranepoput reza izme|u dvije mo`dane polutkekao no` zabijene me|u meke ovojnicepune `ivaca;grafi~ka tehnika duboke štampe na kostimakao lak plijen, poput ribe probodene ostima.Drhte crvene o~ina mom licu.Crvene, moje o~i,samo moje, samo crvene,Moje sluzave bjeloo~nice nabole su se naoštre krakove zvijezda.Oko ho}e sve gledati,(pa kad informacija kao `iv~ani impulsdoputuje do mozga)oko ho}e sve vidjeti, sve znati.nebou sje}anje moje urezano,nigdje zapisano,u vje~nost zapam}eno.DOK GLUMATAMDA SAM M. PROUSTJEZIKOVATI ILI NE?kad oslonim jagodice na venerine brijegovepuštam te`inu glave da potpuno padadlanovi dr`e skelet lubanjeskoro sam poput hamletai skelet zuri sa nakupinom mesajoš svje`eg od mladostiizgledam kao da o ne~em va`nomrazmišljamili kao da sam strašno zabrinuti znamsad }u nešto sjetno da napišemna kom Jeziku?i znamsad }u nešto sjetno napisatina kojem Jeziku?SALOMIN FETIŠSalomapleše po stolu moje duše,oštrim, crnim potpeticamakucka, poskakuje,putenim tijelom, zamamnim o~imazavodi me.Dok je odbijam i tjeram od sebenjena perverzija na licu mi se o~itujekao muskulatorna promjenabez vokalnih odjeka.Glava moja odrubljena,Saloma se uzbudila.u mašini za mljevenje mesakopitaigraju po tonovima,krv se prolijevada bi se partitura ozvukovila.Dok u`ivamo u hipnozi guda~kihinstrumenataosje}am nešto me po vratu škaklja,smeta.Zamišljam ako da me guše violinskom`icom-repomoko znojnog plavi~astog vrata.TRA@ENJA I}elavoj pjeva~iciDraga, nikad ne znam gdje }u te sresti.Mislim na ono kad samo sjedimo u sobiI lutamo po vlastitim mislima,Pitam se tad ho}u li te uop}e sresti,Ho}emo li se prepoznati?TRA@ENJA IIU potrazi za sobomna|em tekako sjediš u sobiizlizana poput mog namještaja,još uvijek relativno mladai pozivaš me k sebi sadadok je prostor sobeobilje`en utvaramamog samotra`enja.U potrazi za sobomna|em tekako sjediš u sobineoptere}ena potragama.Na drve}u listovi se umno`avajui buktei blebe}u me|usobno.Paukova nit se rastegla u kutu sobei re`e kao skalpel moje o~i(pitam se da li se klaustrofobija lije~i).Ispred ku}e golubovi se prejedajudo smrti svojemokrim kruhom do uginu}asebe poje.Plutom }u da se izoliram,da ih ignoriram,lete}e miševe gradskešto ku`e zrakkru`nim putanjama sivih krila.U deblima je, sanjao sam,tamnica minijaturnih vila(pitam se da li kod vila klaustrofobija biva?)Podsvijest u snu bivakroz bajku iz djetinjstva.46INTERMEZZOKrenimo prema konjimatim punokrvnim papkarimasa potkovanom sre}om na kopitima.Dopustit }emo ipak da od njih napravepaštete i demonske instrumenteDVOTO^KAD mollA moll( DANAS ) NAS su premjestili ume|uprostor postojanja.Danas nismo slušali kako se strune ste`uuvr}u.Struje hipnoti~ki zvuci repovaDO\I. DONESI ULICEDo|i.Donesi ulice pune prostoradodiraosmijeha,vrati se one~iš}ena tu|im pogledima,pusti me da se pokoravam tvojim o~imakroz izbjegavanje pogleda,da u poljupcima pre`ivim inkvizicijutvog jezika,dok te ispitujem o pojedinostimaja sam utjeriva~ dugova.