Drugi broj - sic

prozaAdnan RepešaSLABOSTMoj otac ne voli putovanja.On ima pre~a posla, ka`e. Ali je to jutro ipak, valjalo otputovati za Sarajevo.Hivzu pokosio infarkt. Tre}i. D`enaza danas, u pola dva, u slušalicu javlja rodica Adila.Otac preko usana valja nekakvo pitanje. Slušalica mu odgovara šutnjom.Majka sa stola podi`e d`ezvu… fild`ane. Dohva}a peglu. Sljede}ih pola sata gla~ao~evo najbolje odijelo. On šuti u dnevnoj sobi i šalta programe. Zaustavlja se na HRT- u.Otac vjeruje samo njihovoj vremenskoj prognozi. Danas obla~no, ali bez kiše, raportiraZoran Vakula… Otac smrknuto gleda u ekran nemalo iznena|en kad me ugleda udovratku spremnog za polazak. U~inilo mi se da mu je licem prohujalo olakšanje.Vozimo se u šutnji. Ponekad pogledom ispratimo namrgo|ene oblake iznad naših glava.Otac se s vremena na vrijeme, preko uzdaha i vidno uzbu|en, prisjeti neke zajedni~keavanture sa umrlim ro|akom:Znaš li da smo jednom, ima tome i trideset godina, ja i Hivzo, cijelu no} obilazili sarajevskekafane da bi tek pred zoru došli njegovoj ku}i, ali ne da bi se trijeznili.Nego?, pitam.Da podgrijavamo sarmu, sjetno se smije.Neka ja }u! Vi samo sjedite, pospanim glasom oglasila se tad njegova `ena Hatid`a. Paiako u cik zore, ona je za tren podgrijala sarmu i još servirala pire krompir. Ja sam propadaou zemlju od stida ali s Hivzom nisi mogao druk~ije, uzdahne otac i ponovo odluta uduboku šutnju. Ve} poslije Konjica, tmurne oblake, kao gumica grafitni trag, brišu gustipremanovi magle... Sarajevo nas do~ekuje s visoko podignutom bijelom zastavom.Kroz maglenu zavjesu trudim se raspoznati mršavu priliku rodice Adile koja bi trebalado}i pred nas na `eljezni~ku stanicu jer sam ja auto dovezao dotle, a otac otišao da telefonira,nemo}an da se sjeti na kojoj je ta~no adresi. Dobar razlog za kolektivnu sramotu, ka`eAdila dok nam se tijela stapaju u zagrljaj.Ja i Reško smo sami, ka`e. Mi je gledamo zavaljeni u trosjedu, dok nam u rukamapodrhtavaju plitice s kafom.K}erke su dole, u centru. Imaju vlastiti stan. Pritom spominje kako su Amela i Maja uroku pozavršavale fakultete te da su obje doktorice.Lijepo, primje}uje otac. Ja u~tivo klimam glavom, o~ima prebirem uredno slo`eneknjige pitaju}i se glasno: kad }e moje police primiti toliko naslova?Ništa je to, zavapi tad Adila, da samo znaš, koliko sam vode na Krle`i prokuhala..Stvarno?Da, da! ~ak su s dimom otišli ~itavi opusi Ibrišimovi}a, Crnjanskog... sva sre}a da je ratstao, jer je Reško i o Andri}u po~eo ozbiljno da razmišlja...O umrlom ro|aku ne govori mnogo. Tek šture, površne informacije o njegovim posljednjimdanima, što bi prevedeno jezikom mahale zna~ilo: kako i nisu bili u idili~nim odnosima.Nudi nas ru~kom. Nije~no klimamo glavama. Otac poglediva na sat.Podne je minulo, re~e.Sa stola podi`em klju~eve od auta. Vrijeme je da se krene.Do harema se vozimo dvadeset minuta. Uzbrdicom. Sunce se otima iz maglenih okovimatek na vrhu brijega.(sic!) 43