Drugi broj - sic

Elvedin Nezirovi}USUDZovem se Ragib i nekad sam bio klesar.Ve} Tri Hiljade DevetStotina Šezdeset i ~etvrti dan sam,evo, nakaza i bogalj,crkavam u vlastitom tijelui po rukama onešto se potajno od mene zgra`a -moje `ene, Vasvije.Mina mi posje~e noge i iskasapi tijelopa sam }orav u jedno oko i,k tome još, nijem.Zovem se Ragib i rijetko izlazim iz svojesobe. Odavno je zgasla moja `e|za ljudima. Staro pero sa sedefnimpoklopcem, jedina je moja vezasa ostalim svijetom.Njime govorim i razlu~ujem se od mrtvetišine stvari i zidova. Njime bivam onošto mi je od Boga uskra}eno da budem -insan. Ime mi je Ragib,onaj na ~ijem je prozoru jutros uveho cvijet.Oko još jednom imam al suza nemam da gazalijem: presaho bunar u meni, pa mi datoda patim a zabranjeno da pla~em.Jes, zovem se Ragib i o meni ste ~uli akoste nekad prošlisokakom. Ne umijem da govorim pazapisujem ono što mikroz usta ne more iza}. Ne idem nigdje ine pokazujem senikom. Tako moja muka biva manja jerje ne doti~u drugi.Zovem se Ragib i otkako sam bogaljnisam usnuo -ne bojim se zaspati ve} se bojim probuditi.I takovazda - jedno oko u ovaj drugo u Onajgleda svijet!Zovem se Ragib.Onaj kojeg je ju~er prevarila `ena.U ratu sam ostao bez nogu, ali su mizato u miru izraslirogovi. Ne pitaj me jer ne znam koji mije Usud ve}i.Zovem se Ragib. Klesar sam koji od rukukleše rije~i. Rije~i od kamena.POTRAGApjesnik sam, ne hroni~ari povijest koju zapisujemne pripada nikom do meni:dato mi je da pišem, ne da `ivim.~udno je to sa mnom:pjesme su mi psalmia grješan sam kao i svaki ~ovjek ine umijem biti dobar bolje od drugihje li to dar ili usud?biti go pred svijetom, bez tajne,nimalo više svoj do tu|i?a ~ovjek bez tajne - nije li samopro~itana knjiga?ko sam, onda, dragi Bo`e?mudrac?budala?svetac ili grješnik?ako mi ikad skineš ovo brememolim Te, u~ini to kaoOnaj koji znada `ivot i nije ništa drugo dopotraga.DISNEYLANDNa svom lošem engleskom, pokušavamjednomturisti objasniti ulogu ulice AlekseŠanti}a.Kao pravi stranac, on ne razumije šta seovdje dogodilo.Za njega je Mostar balkanski Disneyland- veseloklik}e svojim Olimpusom i okularomlovi izmasakriranuarhitekturu grada.Rat je jebeni u`as, zaklju~io je najzadmoj prosijedievropski prijatelj, valjda inspirisanslikom globalnedestrukcije.Shvatam koliko se njegovo poimanjeratarazlikuje od mog:u iskopini granate on je vidio sigurnostsvijeta iz kojeg dolazi -ja, još krhku, samoniklu,Vlat trave.ZVIJER IZ HOTELSKE SOBEStojim na balkonu sobe motela Gala, naulazu u Travnik, ~ija megeometrija savršeno precizno podsje}ana ratno sklonište.(Gledaju}i raspolu}ene trokatnice,dolazim do zaklju~ka kakosimetrija bosanskih gradova postoji i kaouniverzalna vizija zla.)Primje}ujem kako mi je `ivot u skloništuodredio mjeru udobnostipa hotelske sobe danas do`ivljavam kaopoezijaprirodni nastavak ratnetjeskobe. Stoga se pokušavam kretati nedoti~u}i stvari oko sebe,uvjeren da u svakoj spavazvijer~ija prisutnost refleksno poništavasvijest o svemu osim o golom `ivotu:taj strahnajupe~atljivija je unutarnjaslika rata kojunosim.GUERNICA(BILI SMO DJECA)bili smo djecavojnici koji su jurišali na `enska srcazdušnije nego na neprijateljske bunkerevoljeti!o, zaboga, zbog ljubavi je vrijedilo izgubitirat...mi smo povijest u~ilivode}i tu|e ratoveu rovovima tmastimobuzdavali smo mladost kojunikada nismo uspjeli od`ivjeti ....naši snovi su pokošeni na nekoj oranicinaši snovi su pucalipoput dje~ijih lubanja pod vojni~kim~izmamanaši snovi su, poput ptica, rastjeranirafalimai sada postoje negdjekao sveukupno ništabili smo samo djecaumjesto u zagrljaje o~evajurišali smo u iskopane groboveu ovu pjesmuiz koje su trebale izni}i ru`eu kojoj su se trebale na}i gole krasoticea ne motivi s Guernicebili smo djecasada smo duhovisada smoSmrtSPONTANOSTvolim tu spontanost,kada ti za ve~eromsa bedara skliznerub haljineili, kada pod stolom,u nekom kafi}u,zamijetimtvoja gola koljenavolim kada ti u snukao riba iz mre`edojkaisklizne iz grudnjakavolim te trenutkeu kojima bivamnepravedno po~aš}enmrvicama tvoje ljepote(sic!) 47