Drugi broj - sic

Damir ŠABOTI]Dok nas smrtne rastaviAlen i Minka voljeli su ljeto pa su zato odlu~ili i da se vjen~aju jedne sun~ane subote ujulu kad je u zraku bilo trideset stepeni iznad nule. Bili su obu~eni lagano i po nepisanomprotokolu: ona u jednostavnu vjen~anicu, skrojenu po narud`bi, on u iznajmljeno sivo odijelou kojem je izgledao više nespretno nego elegantno.Ujutro, prije nego su i posljednje pijane zvanice otišle sa svadbenog slavlja, oni suspakovali stvari i krenuli u Split gdje su namjeravali da provedu pet dana. Usput suoprezno razmjenjivali dojmove iz protekle no}i, svodili ra~une tako što su sabirali dobijeninovac i oduzimali mu svotu utrošenu za porodi~nu zabavu, zaklju~ivši na kraju da je rezultatnegativan ali da je atmosfera bila cirkuski vesela. Alen je bio zabrinut za odijelo ~iji jerukav progorio cigaretom i nekoliko puta je spomenuo da }e mu u salonu vjerovatno tra`itinadoknadu, no Minki se to ~inilo kao neva`na i ~ak neukusna primjedba, s obzirom naokolnosti, i jedva je jednom nehajno odmahnula glavom, umiruju}i ga: “Ma ne}e ni primijetiti,bolan, ne brini se.” Iako su uglavnom dijelili sli~na mišljenja o onome što se smatralobitnim: o novcu, o poslu, o porodici, o braku, Bogu, prijateljstvu, ljubavi, ipak su imalirazli~ite stavove o pojedinostima sitni~ave svakodnevice. To što se njemu nisu svi|ali krzneniuzorci na `enskim torbicama, a njoj jesu, nije moglo da im poremeti dvogodišnju vezuprije braka, kao ni to što je on volio slatku kafu, a ona gor~u, pa ~ak ni to što je no}u ostavljaona stolu pepeljaru punu opušaka a ona po navici bacala uloške u šolju i za stolomobavezno viljušku dr`ala u desnoj ruci, a on, po bontonu, u lijevoj. I na putu do Splita, dokse on povremeno prisje}ao nekih upe~atljivih detalja sa zabave, ona je uglavnom veseloprepri~avala ~itave epizode, ne zaboravljaju}i da spomene ni svoje dvije tetke, stare revolucionarke,koje su se napile od likera i do pono}i uglas pjevale himni~ne partizanskepjesme. S vedrim osmijehom sje}ala se djece koja su, poput `ohara, zaposjela ~itavu ku}u,zavla~ila se u ormare, pela se na krevete, ~upala cvije}e iz saksija, i sve vrijeme uzgred jelakremaste kola~e, zamazuju}i namještaj i svje`e okre~ene zidove bra~ne sobe dok sudjeveruše, njihove mame, s uobi~ajenim roditeljskim pretjerivanjem, od njih pravile~udovišta; jedna je pri~ala o svom genijalnom Denisu koji je slikao vodenim bojama iakoje imao tek ~etiri godine, druga je uvjeravala ostale da je njena mala Jasna ve} u tre}emrazredu napamet zbrajala petocifrene brojeve, tre}a se hvalila da je njen Malik, suncemamino, rano pokazao sklonost k medicini, jer je povazdan nabrajao bolesti: rak, sida, sifilis,sifilis, sida, rak, ali na latinskom, pripomenula je, da ga babo ne bi razumio.Split je divan grad, zaklju~ili su oboje kad se na horizontu ukazala panorama s razglednice.Jedva su našli hotel u kojem su nekoliko dana prije vjen~anja rezervisali sobu.Nije bio prve kategorije, ali nije bio ni loš. Soba je bila prozra~na, imala je idili~an pogledna azurni pojas du` palmi i sva je mirisala na more, što je bilo najva`nije. “Kako je divanzrak,” uzdahnula je Minka sklopljenih o~iju. @Miriše na suncokret...” Alen je umornouzdahnuo: “Meni na peršun.”Pla`e su bile prepune. Ali rano ujutro Alen i Minka su uspijevali da prona|u pogodnomjesto za sun~anje gdje su u miru mogli da u`ivaju do podneva. Potom su obilaziligrad sve do predve~erja, kad je sunce slabilo na horizontu, i slikali se pored starih zgrada,uz palme i uz suton, na osamljenim mjestima i nasred trga, me|u radoznalimstrancima i ispred nakin|urenih radnji sa suvenirima... Nave~er su vodili ljubav krajotvorenog prozora dok je topao vjetar unosio miris soli koji im se talo`io na znojnimtijelima. Tako su im prošla tri dana. ^etvrte ve~eri, u jednoj konobi, gdje je svirala40